‘Ima ih previše koji misle da su Hrvati odreda pacijenti koje treba liječiti’

Autor: Gojko Borić

S obzirom na svoja ograničena ovlaštenja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović mora pridavati veću važnost simbolici svojih službenih posjeta stranim državama nego konkretnim političkim sadržajima, pa se njezin odabir za prva putovanja u Bosnu i Hercegovinu te u Njemačku može označiti izvrsnim.

Kao prvo, Bosna i Hercegovina morala je biti prva postaja u vanjskim posjetima hrvatske predsjednice radi ugrožene konstitutivnosti hrvatskoga naroda u toj zemlji i svoje zemljopisne i povijesne povezanosti s Hrvatskom. Nije posjetila Banja Luku i Mostar, (šteta što nije boravila barem nekoliko sati u gradu na Neretvi), pokazuje da se zalaže za teritorijalni integritet i suverenitet BiH, ali je ipak u Sarajevu morala reći da neravnopravan položaj Hrvata u tronacionalnoj državi mora biti i ostati ustavom određena briga službenoga Zagreba, pa se treba promijeniti u korist federalizacije Bosne i Hercegovine, jer će inače njezina europska budućnost biti ugrožena, dapače onemogućena.

Kao drugo, odabravši Berlin kao drugu postaju u svojim vanjskopolitičkim putovanjima predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ostvarila je svoje riječi iz nastupnog govora na Markovu trgu kad je Njemačku označila ‘prijateljicom’ hrvatskoga naroda. To se, uz neke ograde, može stalno naglašavati.

No ipak bilo je disonancija prigodom susreta s predsjednkom SR Njemačke Joachimom Gauckom, koji je bio borac za ljudska prava iz bivšeg komunističkoga DDR-a, pa bi trebao bolje razumjeti hrvatsku problematiku nego neki zapadnonjemački političari kojima je Hrvatska deseta rupa na svirali kao što je, primjerice, socijaldemokratski zastupnik u Bundestagu Josip Juratović koji je nedavno održao u Stuttgartu pohvalni govor u čast jugoslavenskog diktatora Tita pred jugoslavenskom zastavom sa crvenom zvijezdom petokrakom kao da se u prošlosti našega komunizma ništa zla nije dogodilo.

Nevjerojatno je da taj ‘kiks’ nije primjetilo vodstvo Socijaldemokratske partije Njemačke. Hrvati su se užasno uzbudili, ali su neki od njih neumjereno i neznalački reagirali. Ima vremena da se to mirno i argumentativno ispravi. Na redu je prosvjed Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj. Juratović mora snositi političku odgovornost za svoju prokomunističku diverziju.

Kolindin posjet Berlinu

Njemački državni poglavar pozitivno je govorio o hrvatskom putu u Europsku Uniju, ali je našu državu smjestio na ‘Zapadni Balkan’ gdje joj nije mjesto, ni politički, a još manje civilizacijski jer je srednjoeuropsko-mediteranska zemlja. Također je agresiju Srbije protiv prekodrinskih republika bivše države nazvao ‘građanskim ratom’ što nije teško osporiti. Ipak odmah se uočila razlika glede terminologije između Gaucka i naše predsjednice koja je stalno koristila naziv ‘jugoistočna Europa’, onako kako je to rekla u svome nastupajućem govoru u Zagrebu.

Netko tko piše govore šefu njemačke države trebao bi bolje poznavati noviju povijest Jugoslavije i njezinih država sljednica. Prema Gaucku, Hrvatska bi trebala pomoći ostalim državama ‘Zapadnog Balkana’ da uđu u EU, no morao je na prvom mjestu istaknuti da to najviše zavisi od njih samih, jer ako ne ispune kopenhagenske uvjete ostaju tamo gdje su sada. Predsjednik Gauck spomenuo je i zločine što su ih u prošlom ratu počinili Hrvati, koje u Hrvatskoj nitko ne niječe, no mislimo da jedan strani državni poglavar uzalud troši svoje vrijeme ako govori o nečemu što nije sporno.

Bivši protestantski pastor Gauck sklon je ‘moraliziranju’ u svojim javnim nastupima koji nerijetko nisu usklađeni s politikom njemačke vlade, pa im to ne daje veću težinu. ‘Večernjak’ je objavio članak svoga dopisnika iz Bruxellesa (?) u kojemu donosi mišljenja o Gauckovu govoru HDZ-ovskog zastupnika Gordana Jandrokovića i austrijskog ‘balkanologa’, profesora gračkog sveučilišta Floriana Biebera. Jandroković je stvar postavio ispravno napomenuvši kako gospođa Grabar Kitarović ne treba nastaviti Josipovićevim koracima prema što užoj suradnji s ‘Regijom’ nego se više posvetiti jačanju veza s EU i NATO-om, dok Bieber kao i uvijek ‘burdiža’ svojom jugonostalgičarskom rutom. ‘Večernjakov’ dopisnik trebao je znati tko je Fabian Bieber, naime on je politizirani profesor koji stalno priređuje domjenke o tome kako je Jugoslavija bila bolja od onih koji su došli poslije nje. Jasno je da to nema veze sa znanošću.

Priče ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić kako Hrvatska ne će ometati Srbiju u njezinom nastojanju na učlanjenju u Uniju ne piju vodu; zašto bi se Hrvatska drukčije ponašala spram Srbije nego što je Slovenija prema nama? Vanjska se politika uvijek zasniva na reprocitetu ili hrvatski: kako ti meni, tako ja tebi. Isto je tako neuvjerljiva njezina tvrdnja da ‘slučaj Perković i Mustač’ nije narušio njemačko-hrvatske odnose. To je politički daltonizam koji ne govori u prilog njezinih više nego pretjeranih ambicija da se kandidira za glavnu tajnicu Ujedinjenih Naroda.

U razgovoru naše predsjednice s njemačkom kancelaricom Merkel naglasci su bili stavljeni na bilateralne odnose, teme vezane za Europsku Uniju i zbivanja u jugoistočnoj Europi, prije svega u Bosni i Hercegovini, kojoj Berlin i Unija u novije vrijeme posvećuju posebnu pozornost tako da se napokon pomakne s mrtve točke brojnih nerješenih problema, posebice neravnopravnosti formalno konstitutivnog hrvatskoga naroda koji se nalazi na rubu opstanka. Gospođa Merkel smatrala je potrebnim da se potuži radi nekih hrvatskih smetnji u svezi poslovanja njemačkih tvrtki u Hrvatskoj, što inače nije dužnost šefce jedne vlade.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović održala je u berlinskoj Europskoj akademiji predavanje o Hrvatskoj u Europskoj Uniji, gdje je ostavila izvrstan dojam, mnogo bolji no svi dosadašnji hrvatski predsjednici na njihovim inozemnim turnejama. Vidi se da je ona vanjskopolitička zvijezda prvoga reda. Stoga začuđuje oštra kritika Vice Batarela poradi njezina sudjelovanja na tribinu Clintonove zaklade o temi ‘ravnopravnost spolova.’ To je bio privatni nastup u jednoj instituciji čiju ideologiju Batarelo kao naglašeni konzervativac ne dijeli isto tako kao i Grabar-Kitarović, ali on kao da ne shvaća da je za Predsjednicu bila važnija tema toga susreta nego ideologija zaklade Clinton.

Ako bi se šefica hrvatske države pridržavala tako uskogrudnih konzervativnih pravila da se druži samo s onima s kojima se ideološki i politički slaže, opseg njezina djelovanja naveliko bi se suzio, zapravo ne bi u potpunosti mogla obanašati svoju dužnost. Na kraju krajeva, Batarelu kao velikom kršćaninu trebalo bi biti poznato da se Isus družio sa carinicima i bludnicama, što su mu zamjeravali samo njegovi protivnici, no Spasitelja to nije smetalo u dodirima i s gubavcima.

Nešto drukčije je postupio vrsni novinar Vjekoslav Krsnik koji kritizira predsjednicu Grabar Kitarović poradi odabira nekih svojih savjetnika kao i susreta sa slovenskim predsjednikom Borisom Pahorom koji, navodni, forsira francusko-britanski projekt Brdo-Brijuni u kojemu je riječ o obnovi saveza država bivše Jugoslavije, no ako je to bio samo ‘radni ručak’ Predsjednica ima pravo na njega da se informira što Slovenci žele, a oni su, to bi trebalo biti svima poznato, itekako veliki nacionalisti kad se radi o obrani njihovih državnih interesa.

Da je o tome čavrljala sa srbijanskim političarima bilo bi vrijedno kritike. A što se tiče izbora svojih savjetnika gospođa Grabar Kitarević nije objasnila javnosti kojim se kriterijima ravnala pri njihovu odabiru. Ne ćemo ulaziti u pojedinosti koje je naveo kolega Krsnik, vjerujemo da su njegove primjedbe utemeljene, no moramo zamjeriti i njemu da se i on treba pridržavati poštede nove predsjednice u trajanju barem sto dana njezina službovanja. Šteta je što predsjednica Grabar Kitarević nije uvela pravilo koje je uobičajeno u Americi, da visoki državni službenici bivaju ‘preispitivani’ pred određenim kongresnim odborima, i to javno kako bi građani saznali o kakvim se to kapacitetima radi.

A što se tiče Mate Granića kao budućeg vanjskopolitičkog savjetnika nove Predsjednice, to je zaista kriv izabor koji bi gospođa Grabar Kitarević treba revidirati, jer Granić je sve drugo a ne neki vanjskopolitički znalac, bio je samo egzikutor a ne kreator hrvatske vanjske politike. I da se malo našalimo. Možda bi bilo dobro liječnicima ‘zabraniti’ da se bave politikom, ima ih previše koji su u nju zalutali i misle da su Hrvati odreda pacijenti koje treba liječiti, a Hrvati su normalan i zdrav narod, vjerojatno politički nedovoljno educiran, no tome ima lijeka u neprekidnom prosvjećivanju koje ne bi trebalo dolaziti iz doktorskih ordinacija.

U interviewu RTV postaji ‘Deutsche Welle’ (Bonn, 16.03.) predsjednica Grabar Kitarević često je naglašavala kako se Hrvatska treba okrenuti budućnosti, a ne ušančiti se u prepirke iz prošlosti. Zvuči dobro no nije potpuno ispravo, jer najprije treba pomesti zapuštene prostore prepune ostataka prošlih zabluda političke klase, da bi se na očišćenom terenu mogla voditi nova politika. Simbolično je već učinjen prvi korak: Predsjednica je odstranila Titov kipić iz svojih službenih prostorija.

Treba prijeći i na druge teme, primjerice, kako osuvremeniti Ustav i Izborni zakon, uvesti dopisno glasovanje, smanjiti teret prevelikog broja općina i županija, dati ekonomske poticaje inovativnim tvrtkama, proširiti turističku sezonu, pospješiti proizvodnju ekološki zdrave hrane, iskoristiti za izvoz silne kapacitete pitke vode itd. Ali, ponavljamo, svi moramo biti strpljivi i uviđavni u ocjenjivanju prvih koraka nove hrvatske Predsjednice koja do daljnjega zaslužuje povjerenje i ufanje da će biti bolja od svojih dvaju predhodnika, daleko im bila kuća. –

Datum objave: 22.03.2015.