Autor: Gojko Borić
Ugledni njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je prije nekoliko tjedana karikaturu s motivom izgon Adama i Eve iz raja. Vidi se kako anđeo s ognjenim mačem njima pokazuje izlazna vrata iz zemaljskoga raja, ali Evu to ne zabrinjava jer kaže Adamu: „Nema problema, idemo u Njemačku“.
Njemačka kao zemaljski raj?
Nipošto, nikako, sve drugo nego raj, ali nije ni pakao nego jedna dobrostojeća zemlja s funkcionirajućim društvom i visokom političkom kulturom koja bi mogla služiti kao uzor mnogim državama, pa i Hrvatskoj. No još ima nekih, posebice među njemačkim neonacistima, ali i nekima u desničarskim krugovima u Hrvatskoj, koji Njemačku prikazuju kao koloniju sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu, kao vanjskopoltičku sluškinju Amerike i Izraela, kao društvo u kojemu nema slobode mišljenja i još toga mnogo gore. No osvrnimo se najprije na problematiku bjegunaca s njihovim susretima s njemačkom zbiljom, koji nisu neproblematični, ali zasada ipak podnošljivi.
Nakon što je savezna kancelarica Angela Merkel, suočena s nepodnošljivim položajem sirijskih izbjeglica u Mađarskoj, izgovorila sudbonosne riječi „Wir schaffen das“ – mi ćemo to svladati, misleći na dolazak čak više od jednog milijuna bjegunaca u Njemačku, zastoja u priljevu više nije bilo: od siječnja do rujna ove godine postavljeno je u Njemačkoj više od 300.000 molbi za azil, ali broj onih koji će to učiniti do kraja godine bit će dva puta veći.
Broj neregistriranih migranata vjerojatno iznosi 290.000
Procjenjuje se da bi njih oko 50 posto mogli dobiti azil prema odredbi Ženevske konvencije. Ostali će biti vraćeni u svoje postojbine. Broj azilskih postupaka u Njemačkoj veći je nego u svim ostalim državama Europske Unije ukupno. Vlada je odlučila ubrzati te postupke, ali službenici koji to rade jednostavno ne mogu znatno povećati svoje mogućnosti ako žele biti pravedni. Gotovo u cijeloj Njemačkoj, no najviše u Bavarskoj, došlo je do zastoja u smještavanju bjegunaca jer prostorija za njih više nema. Radi različitih mišljenja glede prijama bjegunaca izbili su sukobi unutar konzervativno-socijaldemokratske koalicije, ali još više između dviju posestrimskih kršćanskih stranaka CSU i CDU. I u stranci gospođe Merkel CDU nema u tome pitanju sloge.
Bavarski socijalni kršćani zahtijevaju ograničenja prijama azilanata, gospođa Merkel to formalno odbija, ali se ipak složila s nekim svojim ministrima da se uspostave tzv. kontingenti izbjeglica, odnosno odrede brojke koliko ih Njemačka u određenim rokovima može primiti, a to nije ništa drugo nego uspostavljanje gornje granice u broju azilanata. Usljed ovih prijepora u koaliciji i kršćanskim strankama opao je autoritet šefice njemačke vlade, no ona je zasada još uvijek, kako sama često govori, alternativlos, bez alternative.
Među protivnike dolaska stranaca infiltirali su se pripadnici neonacističke Nacionaldemokratske stranke Njemačke, ali i obični i neinformirani i zabrinuti građani, no oni su manjina. Nepoznati su izvršili samo u ovoj godini paljevine i oštećenja oko 500 kuća za došljake. S druge pak strane razvila se tzv. „kultura dobrodošlice“ u kojoj sudjeluje, i to dragovoljno, na tisuće ljudi ne samo u zvonkom pozdravljanju izbjeglica na kolodvorima, nego isto tako u raznim socijalnim službama koje pomažu došljake.
Smještaj izbjeglica u privremena utočišta
Trajat će prilično dugo i to će biti jedan od razloga za njihovo nezadovoljstvo. Nitko zasada u Njemačkoj ne zna točno što bi trebalo poduzeti da se izbjeglice uključi u njemački način života, a posebice u svijet rada. Zasada se nude jezični i integracioni tečajevi, no oni su kao kap vode na užarenom kamenu. Osim toga, nitko ne zna gdje se zadržavaju oni došljaci koji još nisu registrirani. Zabrinutost da bi među njima moglo biti terorističkih „spavača“ često se odbija s ideološkog stajališta, primjerice kako to nije moguće jer su oni žrtve „Islamske države“ pa nema logike da joj služe kao teroristi. No upravo je u tome paklena vještina islamista koji svoje žrtve raznim pritiscima znaju pretvoriti u počinitelje. To bi trebalo biti znano Hrvatima u njihovu iskustvu s Udbom.
Od prije dva tjedna saznalo se da su dva terorista iz Pariza koristila tzv. balkansu rutu i da je jedan slobodno prelazio granice unutar EU-a, premda je bio na potjernici. U Bosni i Hercegovini dogodila su se tri teroristička napada s dvoje mrtvih, počinitelji su islamisti. I onda se jedan srbijanski novinar hrvatskoga podrijetla, bivši feralovac, koji piše u jugonostalgičarskom „Novom listu“ naruguje vašem autoru da riše pretjeranu sliku islamizacije Hrvatske ako bi neki bjegunci zauvijek ostali u našoj republici. Jasno, njemu je sve drago što ugrožava Hrvatsku koju on ne može smisliti jer, kako piše, svaki put kad pređe srbijansko-hrvatsku granicu čudi se da ne postoji njegova Jugoslavija. Opasnost od infiltracije terorista u rijekama bjegunaca očevidna je, i na Zapadu se smatra jednom od izvora nesigurnosti. To su uočili Slovaci i Poljaci.
Slovačka socijaldemokratska vlada ne želi primiti muslimanske emigrante nego samo kršćane
Nakon pariškog pokolja Poljska je izjavila da uopće ne će udomiti bjegunce. Sve bi to Hrvatskoj trebalo biti jasno ako želi sačuvati dosadašnju sigurnost, pogotovo glede buduće turističke sezona koja je, primjerice u Grčkoj, već mrtva, Atena će izgubiti milijarde eura jer će izostati turisti koji se ne žele sunčati na žalima na kojima mogu očekivati leševe unesrećenih izbjeglica. Ali naši feralovski mrzitelji svega što je hrvatsko ravnaju se prema onoj „što gore (za njih) je bolje.“
Datum objave: 27.11.2015.
