Od Cambridgea do Toronta, preko Norvala, Etobicokea i Stoney Creeka, bosanski franjevac predvodio duhovne obnove, slavio svete mise, propovijedao i molio za bolesnike.
„Gospodine, Bože moj, zazvah te i ti me ozdravi!“ riječi su Psalma 30 koje su obilježile peti misijski pohod bosanskoga franjevca dr. fra Ive Pavića u Kanadi. Od 2. do 8. rujna fra Ivo je, na poziv Ave Maria Centre of Peace i svećenika iz više župa Ontarija, boravio među hrvatskim i drugim katoličkim zajednicama te kroz duhovne obnove, svete mise, propovijedi i molitvu svjedočio o živome Kristu.
Geslo cijeloga pohoda bilo je „Nova evangelizacija na djelu“ – poruka da Evanđelje nije samo poruka prošlosti, nego radosna vijest koja i danas može dotaknuti, obnoviti i preobraziti čovjeka.
U Kanadu je fra Ivo došao s blagoslovom banjolučkog biskupa mons. Željka Majića i provincijala Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića.
Kada je vani bjesnjelo nevrijeme, u crkvi je gorjela vjera
Misijski pohod započeo je 2. rujna u crkvi sv. Patrika u Cambridgeu. Na poziv župnika vlč. Joea Selvanayagama okupili su se vjernici na molitvi, svetoj misi i molitvi za ozdravljenje.
Prvi susret odvijao se u posebnim okolnostima. Područje Ontarija toga je dana pogodilo snažno nevrijeme, uz upozorenja na tornada, snažne udare vjetra, tuču, obilnu kišu i mogućnost poplava. U Cambridgeu su zabilježena srušena stabla i poplavljene ulice.
Ipak, vjernici nisu odustali od susreta.
Dok je vani priroda pokazivala svoju snagu, u crkvi se odvijala drugačija „oluja“ – oluja molitve, vjere i nade.
U katehezi je fra Ivo govorio o potrebi čiste, ustrajne i neprestane molitve, podsjećajući na poziv svetoga Pavla: „Bez prestanka se molite!“ U propovijedi je pozvao okupljene da ponovno povjeruju kako je Isus Krist živ i kako i danas djeluje u životima ljudi.
Nakon mise uslijedila je molitva za bolesnike i polaganje ruku. Svećenici su tijekom susreta ispovijedali, a fra Ivo je osobno molio za svakoga tko mu je pristupio.
Norval: „Kada se Isus useli u nas, grijeh će se iseliti“
Sljedeća dva dana, 3. i 4. rujna, misijski pohod nastavljen je u hrvatskoj župi Kraljice Mira u Norvalu.
Iako su susreti bili na hrvatskom jeziku, među okupljenima su bili i vjernici drugih narodnosti. Njihovo sudjelovanje još je jednom pokazalo da Duh Sveti nadilazi jezične i nacionalne granice.
Program je oba dana započinjao molitvom krunice, nakon koje su slijedili nagovor, sveta misa i pojedinačni blagoslov.
Prvoga dana tema je bila „Grijeh – otrov za dušu“. Fra Ivo govorio je o Deset Božjih zapovijedi, sedam glavnih grijeha i skrivenim grijesima koji često ostaju neprepoznati.
Vjernicima je ponudio konkretne poticaje za borbu protiv grijeha i naglasio važnost potpunoga predanja Isusu.
Neka Krist uvijek bude pred našim očima
U subotu, 5. rujna, četvrtoga dana misije, fra Ivo se susreo s vjernicima u crkvi Svetih Anđela u Etobicokeu.
Župnik fra Bruno Kesangana Nandaba srdačno je dočekao fra Ivu i zahvalio mu na riječima ozdravljenja koje je uputio okupljenima.
Crkva je bila ispunjena vjernicima, a tijekom cijeloga susreta snažno se osjećalo djelovanje Duha Svetoga.
U nagovoru je fra Ivo govorio o čistoj molitvi, svakodnevnom kajanju i potpunom predanju Gospodinu. U propovijedi je pozvao vjernike da s ljubavlju opominju one koji žive u grijehu, da govore „Slava Bogu“ i u dobru i u zlu te da se odlučno odreknu grijeha.
Posebno je naglasio da nam Krist uvijek treba biti pred očima, u mislima i u srcu.
Vjernici su zahvalili Bogu na fra Ivovu dolasku i na svemu što su tijekom susreta primili.
Pod zaštitom svetoga Rafaela
Petoga dana misijskoga putovanja, u nedjelju, 6. rujna, na 23. nedjelju kroz godinu, fra Ivo je slavio dvije svete mise.
Prvu je predvodio u crkvi Kraljice Mira, gdje su ga tamošnji franjevci zamolili da predvodi pučku svetu misu u 11 sati. Iako ta misa nije bila predviđena prvotnim programom, fra Ivo se rado odazvao njihovoj molbi. Okupio se lijep broj vjernika.
Osvrćući se na nedjeljna čitanja, pozvao je vjernike da budu istinski zabrinuti za spasenje – ne samo za svoje, nego i za spasenje svojih bližnjih.
U poslijepodnevnim satima održao je ranije predviđenu duhovnu obnovu u crkvi sv. Arkanđela Rafaela, smještenoj uz jezero Ontario, na poziv župnika vlč. Wilsona Andradea.
Susret je započeo procesijom i blagoslovom s Presvetim Sakramentom, a cijeli je program bio obilježen snažnom molitvom i dubokim pouzdanjem u Božju prisutnost.
Bio je to poseban dan molitve za ozdravljenje i oslobođenje.
U nagovoru je fra Ivo govorio o koracima kojima Isus i danas ozdravlja i oslobađa čovjeka te pozvao vjernike da se s vjerom otvore njegovu djelovanju.
U propovijedi je posebno istaknuo odgovornost svakoga kršćanina prema onima koji su se udaljili od Boga. Pozvao ih je da ih u ljubavi opominju i pomognu im ponovno pronaći put prema Gospodinu, naglašavajući da je to dužnost svih nas.
Govoreći o ljubavi prema Bogu, istaknuo je da se ona očituje i u odlučnom odbacivanju grijeha te vjernom držanju svih Božjih zapovijedi.
Posebno je istaknuo i važnost Crkve koja čovjeku naviješta istinu o grijehu, ali još više o Božjem milosrđu i pozivu na obraćenje.
Susret u crkvi sv. Arkanđela Rafaela bio je snažan podsjetnik da istinsko ozdravljenje počinje onda kada čovjek otvori svoje srce Bogu – kada se vrati Kristu, odbaci grijeh i s potpunim se pouzdanjem preda Gospodinu.
U molitvi, zajedništvu i otvorenim srcima okupljenih vjernika još se jednom očitovala istina da Isus i danas ozdravlja, oslobađa i podiže čovjeka, pozivajući svakoga da mu se približi i dopusti mu da zahvati njegov život.
U Marijinu srcu – put vjere, nade i ljubavi
U ponedjeljak, 7. rujna, misijski pohod fra Ive nastavio se u župi Bezgrješnoga Srca Marijina u Stoney Creeku, na istočnoj strani Hamiltona, uz obalu jezera Ontario.
Pri samom završetku njegova misijskog putovanja, uoči blagdana Male Gospe, Blažena Djevica Marija bila je tiho i vjerno prisutna na poseban način.
U svom nagovoru fra Ivo govorio je o trima temeljnim kršćanskim krepostima: vjeri, nadi i ljubavi.
Govoreći o vjeri, istaknuo je važnost svijesti o Božjoj prisutnosti, ali i ozbiljnosti grijeha i posljedica koje on donosi. Govorio je o potrebi da čovjek živi odgovorno pred Bogom i nastoji svoj život uskladiti s njegovom voljom.
Nada se, kako je objasnio, osobito rađa u trenucima bolesti, patnje i kušnji. Kada čovjek strpljivo podnosi teškoće, s pouzdanjem u Boga i bez očaja, upravo se tada u njegovu srcu rađa i učvršćuje nada.
Govoreći o ljubavi, fra Ivo je naglasio važnost unutarnje slobode – slobode od pretjeranih navezanosti na materijalne stvari i prolazne želje.
Pozvao je vjernike da nauče biti zadovoljni s malo, jer se tek kada se čovjek oslobodi onoga što ga zarobljava, njegov um i srce mogu potpunije sjediniti s Bogom. Tada postaje sposoban istinski ljubiti.
U propovijedi je posebno pozvao vjernike na svakodnevnu borbu protiv grijeha bludnosti, započinjući svaki dan iskrenim kajanjem. Naglasio je važnost da se dan započne s Bogom – čim se probudimo, naše prve riječi trebale bi biti zazivanje Isusova imena.
Nakon svete mise uslijedio je pojedinačni blagoslov. Crkva je od samoga početka bila ispunjena vjernicima koji su s velikom pažnjom slušali svaku riječ propovjednika.
Svi su bili sjedinjeni u molitvi, kao jedno srce i jedna duša. Snažno se osjećala prisutnost i djelovanje Duha Svetoga među okupljenima.
Trebamo Duha Svetoga
Posljednjega dana svojega misijskog putovanja u Kanadi, na blagdan Male Gospe, fra Ivo je u prepunoj crkvi sv. Wilfrida u North Yorku predvodio duhovnu obnovu na poziv župnika vlč. Claudia Godofreda.
U završnom nagovoru govorio je o sedam znakova koji pokazuju jesmo li doista susreli Boga i ljubimo li ga na pravi način.
Prvi znak jest mržnja prema grijehu. Grijeh je bolest duše, a grijeh i Božja volja ne mogu ići zajedno. Isus je lijek za grijeh, a onaj tko želi živjeti s Bogom pozvan je svakodnevno se boriti protiv grijeha.
Drugi znak jest držanje Božjih zapovijedi i življenje svega što nam je Isus rekao u Evanđelju.
Treći znak jest neosuđivanje drugih. Čovjek je često sklon brzo suditi i osuđivati druge, ali susret s Bogom mijenja takav odnos prema bližnjima.
Četvrti znak jest sposobnost šutnje i radosnog prihvaćanja uvreda. Kada uvrede prihvatimo bez uzvraćanja i s pouzdanjem u Boga, one mogu postati sredstvo čišćenja duše.
Peti znak jest opraštanje, čak i vlastitim neprijateljima – odmah i bez odgađanja. Kada iskreno oprostimo, Bog nas oslobađa od duha srdžbe koji može zarobiti naše srce.
Šesti znak jest radovati se dobru drugoga. Ako je naš bližnji uspio u životu ili doživio nešto lijepo, trebamo se radovati njegovoj sreći kao da se dogodila nama samima.
Sedmi znak jest sačuvati mir i radost i onda kada dođu bolesti, problemi i teške životne okolnosti.
U propovijedi je fra Ivo govorio o radosti koju donosi rođenje djeteta. Kada se dijete rodi u obitelji, svi se raduju i svake godine slave njegov rođendan. No, još bismo se više trebali radovati rođenju Marije, kao i Isusa, jer je Marija svojim rođenjem postala ona koja će donijeti na svijet Spasitelja.
Fra Ivo je istaknuo kako se Bog služi malenima kako bi učinio velike stvari. Ako se prepustimo vodstvu Duha Svetoga i, poput Marije, potpuno stavimo u Božje ruke, Bog i preko nas može učiniti velike stvari.
Na kraju susreta predstavnik Ave Maria Centre of Peace zahvalio je župniku Claudiju što je pozvao fra Ivu te izrazio veliku zahvalnost fra Ivi za njegov dolazak i prekrasnu katehezu.
Istaknuo je kako ono što su primili ne smiju zadržati samo za sebe, nego trebaju ponijeti svojim domovima i podijeliti s drugima.
Posebno su odjeknule riječi:
„Rečeno nam je da smo slobodni, ali mi doista trebamo Boga u svojim životima.“
Zahvalio je fra Ivi za sve što čini u Isusovo ime i poručio mu da samo tako nastavi.
Posijano sjeme donosi plod
Tako je završio posljednji dan misijskog putovanja – u molitvi, zahvalnosti i snažnom podsjetniku da, unatoč svemu što nam suvremeni svijet nudi, čovjek bez Boga nije istinski slobodan te da nam je više nego ikada potreban Duh Sveti.
Fra Ivo bio je među svećenicima i vjernicima primljen s velikom toplinom i zahvalnošću Bogu. Koliko je ovaj misijski pohod ostavio snažan dojam, možda najbolje govori pitanje koje mu je na kraju gotovo svakoga dana duhovne obnove bilo upućeno:
„Kada ćete se ponovno vratiti?“
Odgovor će donijeti vrijeme.
No jedno je sigurno: sjeme je posijano, srca su otvorena, a misija se nastavlja.
Nova evangelizacija nije samo riječ ili program. Ona se događa onda kada čovjek ponovno otkrije živoga Krista, kada se vrati molitvi, sakramentu pomirenja, svetoj misi i Božjoj riječi te kada dopusti Duhu Svetome da preobrazi njegov život.
Upravo je to bila poruka ovoga misijskog pohoda.
Isus Krist je živ. On i danas djeluje. On i danas poziva, ozdravlja, oslobađa, oprašta i okuplja svoj narod.
Zato se s pravom može reći:
Nova evangelizacija doista je na djelu.
Autor: CroExpress Datum objave: 09.09.2026.
