Autor: CroExpress
Uzroci, poticaji, motivi i razlozi odlaska mladih ljudi iz Hrvatske u EU i Svijet vrlo su različiti. Ipak, dominira nužda: nemogućnost rada i zarađivanja za život u Hrvatskoj. Mladi Hrvati dijele, nažalost, sudbinu drugih cura i djevojaka iz Sredozemne Europe koje nezaposlenost tjera iz vlastitih zemalja i zavičaja. O tom sam problemu prije dvije godine napisao sam i opsežan esej.
U nastavku donosimo izvadak iz esjea Bumerang generacija: Očajanje i krikovi diplomiranih akademskih građana koje čeka višemjesečna ili višegodišnja – nezaposlenost.
– Nedavno sam, s krajnjom nevjericom i velikom zebnjom, tipičnom za profesionalnoga sveučilišnog profesora – koji želi da njegovi bivši studenti rade i u radu pronađu životni smisao, a ne da tavore na evidencijama burzi rada – pročitao intervju ministra rada i mirovinskoga sustava dr. Miranda Mrsića u Jutarnjem listu, u kojem kaže: ‘Ova Vlada neće zaduživanjima izvana kupovati socijalni mir kao što je to radila bivša Vlada. Ovo je godina istine i mi smo podvukli crtu i objavili pravo stanje u državi. Uloga Ministarstva je da pripremi vojsku nezaposlenih za trenutak kad će se početi otvarati radna mjesta a to će biti tek početkom 2014. godine.’ (Mirando Mrsić, Moramo pripremiti vojsku nezaposlenih za 2014. kada će se početi otvarati nova radna mjesta, Jutarnji list, 23. rujna 2012.)
Već i sam izraz ‘vojska nezaposlenih’ izaziva jezu, posebice kad ministar kaže kako je poslanje njegova resora da tu metaforičku vojsku ‘pripremi’ (što mu to znači?) za otvaranje radnih mjesta koje počinje (!) tek u 2014. godini.
U relativno dugom razdoblju od 1971. do 1979. radio sam u negdašnjem Republičkom zavodu za zapošljavanje, tako da dobro poznajem muke, traume i narušeno duševno i fizičko zdravlje nesretnih ljudi koji mjesecima, godinama, ponekad i desetljećima, neuspješno traže posao. Oni nesretnici čiji ‘staž’ na Zavodu za zapošljavanje premaši dvije ili tri godine, u očima i mislima eksperata za ljudske resurse postaju zapravo stigmatizirani besposličari i zgubidani za koje navodno vrijedi narodna poslovica ‘Traži posao, a moli Boga da ga ne nađe’.
U Republičkom zavodu za zapošljavanje zaposlio sam se potkraj 1971. kad je prvi veliki val ‘privremene’ emigracije u inozemstvo, najvećim dijelom u tadašnju Zapadnu Njemačku, odnio oko 500.000 Hrvata: popis stanovništva 1971. pokazat će da je te godine u Njemačkoj bilo 308.000 Hrvata iz Hrvatske i 141.000 Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
Uzrok ‘otvaranja granica’ koje je u ‘potragu trbuhom za kruhom’ od 1960. do 1971. iz bivše Jugoslavije odvelo 1.110.000 ljudi, od kojih su više od 50% bili Hrvati, bila je teška ekonomska kriza, slična ovoj koja nas prati, evo, već pet godina, a kojoj se kraj još uvijek ne može naslutiti, nekmoli teorijski odrediti. Jer je prati politički voluntarizam koji se skriva i u citiranim riječima članova vlade o ‘vojsci nezaposlenih’ i daljnjem masovnom otpuštanju kako-tako zaposlenih: u realnom i javnom sektoru.
Opća i, posebice, nezaposlenost mladih ljudi, odavno u Europi nije samo hrvatski problem. Problem nezaposlenosti i moguće nove Velike emigracije iz Europe mori sve klasične emigrantske europske zemlje: Grčku, Italiju, Irsku, Španjolsku, Portugal i – Hrvatsku. 
Pobuna budućih diplomiranih inženjera građevinarstva
Prvi su se pobunili, i to na Trgu sv. Marka u Zagrebu, diplomirani fizioterapeuti, radni terapeuti, medicinski biokemičari, radiološki tehničari i drugi zasad nesuđeni djelatnici zdravstvenih struka. Nešto više od 250 zdravstvenih pobunjenika pobunilo se jer HZZO nije godinu dana raspisao ni jedan natječaj za pripravnički staž za ove struke, iako je stažiranje preduvjet da ovi ljudi dobiju dopusnicu (licenciju) za rad i da dođu u priliku tražiti posao. Dan nakon pobune i pozitivnog publiciteta koji su postigli – jer su naprosto u pravu, a uz to su u pobuni ostali nasmijani, artikulirani i simpatični – primio ih je na divan ministar zdravlja dr. Rajko Ostojić.
Nekoliko dana ranije (24. 9. 2012) pobunili se i studenti Građevinskog fakulteta u Zagrebu jer je Uprava Fakulteta neposredno pred upis donijela odluku kojom je školarine povećala u prosjeku za 4000 kuna.
Da je tome tako može se zaključiti na temelju svojevrsnog Iseljeničkog proglasa ili Emigrantskog manifesta koji se da lako iščitati iz napomena administratora Facebook skupine ‘Mladi napustimo Hrvatsku’ koja je u trenutku pisanja ovog eseja već imala 34.007 lajkova.
Evo kako osnivači te Facebook skupine objašnjavaju svoj poziv mladih na iseljavanje: ‘Nije grijeh otići u svijet i spoznati svoje granice i stečeno iskustvo vratiti u domovinu natrag, koja će biti jednog dana spremna za promjenu. Kako mladi ljudi mogu naučiti nešto drugo, kad u Hrvatskoj ne postoji alternative? Moramo otići van kako bismo vidjeli što znači zdravo društvo, zdrava ekonomija. Gdje vlada ravnopravnost, zakonitost i gdje se gradi budućnost na zadovoljstvo svih članova društva. Zbog toga odimo u svijet i spoznajmo, kako bi sebe mogli promijeniti na bolje, a time utjecali na našu okolinu i društvo, kad se vratimo natrag u Hrvatsku.
Mladi ljudi su kao sjeme. Bacite ga na plodno tlo i osigurajte mu uvjete za razvitak i napredovat će. Ali ako ga ograničite da se razvija i raste na suhom, neplodnom i ugrožavajućem tlu, ono će jedva preživjeti. Nemojte da i od nas čine ono što su činili od bivših generacija. Možemo uspjeti svugdje i biti najbolji, samo se izborimo da dođemo do ‘plodnog tla’ kako bismo se mogli razvijati!’ –
Datum objave: 21.08.2015.
