Autor: Ina Vukić, prof (ZGB); B.A., M.A.Ps. (Syd)
Kad javno prepoznatljiva osoba izlazi s kritikama protiv šefa države (predsjednice), i koje kritike djeluju na narod tako da ih pokušavaju uvjeriti kako šef države ne smije sudjelovati u otvorenoj diplomaciji, onda demokraciji i njezoj punoj primjeni u toj državi prijeti velika nestabilnost.
Pomno sam pratila hrvatske medije tijekom proteklog tjedna gdje su gotovo svi mediji riječ po riječ prenosili kritiku Vice Batarela na Facebooku protiv predsjednice Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović što je 9. ožujka sudjelovala na sastanku/tribini u New Yorku koju je organizirala Clinton Zaklada, a u svrhe podizanja svijesti o tome da žene ‘još nisu tu, po pitanjima ravnopravnosti spolova’. Dok su mediji u Hrvatskoj predstavili Batarelovu kritiku predsjednice Grabar-Kitarović kao vijest, ista je svakako pružila mnogima priliku da tu kritiku prikažu kao nekakav dokaz da Grabar-Kitarović nije dobra predsjednica – jer ‘čak i njezini konzervativci ju kritiziraju’!
‘Nije trebala prisustvovali sastanku kod Clintonove zaklade … Mislim da bi bilo bolje da je predsjednica provela svoje vrijeme u New Yorku ili Washingtonu s nebrojnim i vrlo utjecajnim konzervativnim organizacijama, think tankovima i institucijama’, napisao je Batarelo u svojoj kritici, rekavši da su ‘Bill i Hillary Clinton poznati podupiratelji i promotori kulture smrti, to jest ‘za pobačaj’, protiv ‘tradicionalnog’ braka i protiv drugih tradicionalnih vrednota. Oni sustavno razgrađuju (deconstruction) tradicionalne i konzervativne vrednote na kojima je izgrađen SAD i zapadni svijet. Ravnopravnost spolova zvuči dobro, ali je paravan za globalnu promociju ubijanje nerođene djece…’
Vice Batarelo, rođen Australiji 1969., otišao je živjeti u Hrvatsku 1990. godine, sebe opisuje ‘novim konzervativcem’, stekao je javnu prepoznatljivost osobito kroz sudjelovanje u organizaciji i eventualnom uspjehu referenduma 2013. s kojim se tražilo da se u Ustav uvede definicija braka kao ‘životna zajednica između muškarca i žene’. Neki ga opisuju ‘profesionalnim katolikom’. Predsjednik je katoličke udruge Vigilare u Hrvatskoj, koja sebe opisuje ‘udrugom za promicanje sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva i očuvanje dostojanstva i prava pojedinca, obitelji i vrijednosti života.’
Po mom mišljenju, Batarelo je ili bio u zabludi ili politički nepošten kada je rekao u svojoj kritici da je ovaj sastanak Clintonove zaklade privatan te sugerirao da predsjednica Hrvatske (u finkciji predsjednice) na tom sastanku nema što biti. On priznaje da se predsjednica treba uključiti u sve i ne biti izolirana, ali da je ovaj sastanak bio privatan! Ono što je Batarelo izostavio reći jest da predsjednica u ulozi predsjednice ima pravo na poticanje naroda, ima pravo upozoravati na loše stvari u društvu, a ako poticanje boljih prava za žene odvodi Grabar-Kitarović na puteve koje ne organizira vlada ili država ili UN – i to su putevi kojima predsjednica države ipak mora koračati.
Koliko je ‘privatan’ bio ovaj sastanak u Clinton zakladi u New Yorku može se prosuditi iz same liste prisutnih i sudionika:
‘(Hillary) Clinton se na ovom sastanku pridružila Melinda Gates, supredsjedateljica Gates Foundation, Chelsea Clinton, zamjenica predsjedatelja Clintonove Globalne inicijative, koja je sastavni dio Clintonove zaklade.
Kolinda Grabar-Kitarović, prva žena predsjednica Hrvatske, liberijska predsjednica Ellen Johnson-Sirleaf, dobitnica Nobelove nagrade za mir i aktivistica za obrazovanje žena Malala Yousafzai te Debbie Sterling, osnivačica tvrtke građevinskih igračaka za djevojke GoldieBlox su govorile na ovom sastanku’, piše svjetski utjecajni tjednik The Newsweek.
Ovaj Batarelov napad na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović sigurno je daleko udaljen od vrijednosti prava pojedinca koje Vigilare promiče! Ako nam išta taj napad na predsjednicu donosi onda su to negacija prava pojedinca te neprijateljski i agresivni stav prema svakom tko misli ili djeluje drugačije od onoga što Batarelo smatra ispravnim.
Batarelov me napad na predsjednicu Grabar-Kitarović zbog sudjelovanja na ovom sastanku u New Yorku, u organizaciji onih koje on naziva lijevom stranom političkog usmjerenja, te njegov agresivan način sličan nekome tko sebe imenuje moralnim arbitarom cijelog hrvatskog društva, podsjeća na način kojim su takve stvari tekle u bivšoj, komunističkoj Jugoslaviji! U praksi, vladajuća je Komunistička partija dominirala nad svim formalnim institucijama države. Snaga i moć bile su ukorijenjene u komunističkoj stranci i, stoga, s onim tko bi zalutao daleko od partijske ‘moralne linije’/političke linije obračunavalo se brzo, oštro i agresivno, na jedan ili na drugi način. Uhićenje, zatvor ili javno sramoćenje sudbina je bila mnogih koji su se u bivšoj Jugoslaviji bavili sastancima čiji dnevni red nije bio u sklopu partijske vizije i prakse.
Važnost civilnog društva za dobro funkcioniranje demokracije ne može se prenaglasiti niti precijeniti, a zaštita i poštivanje individualnih prava na različita mišljenja po pitanjima morala ili politike spadaju u tu kategoriju.
Dok sebe Kolinda Grabar-Kitarović uvrštava u redove moderne konzervativne političke orijentacije i bila predsjednička kandidatkinja HDZ, za očekivati je, ako će demokracija opstati i rasti u Hrvatskoj, da će njezin predsjednički mandat biti u znaku otvorene diplomacije, čija je važna karakteristika držati se daleko od neprijateljstva prema onima koji misle drugačije. Ona je već u svojoj predizbornoj kampanji pokazala da je upravo takav i njezin način vođenja i to je ono što nju diže kao lidera demokratične države. I naravno, sudjelovanje u raspravi i savjetodavnim smjerovima prava žena – ravnopravnost spolova – ili bilo kojih drugih prava, su mjesta na kojima kao predsjednica države ona često treba biti i takvo sudjelovanje biti prepoznato kao radna uloga predsjednice države; kao voditeljica naroda koji se još uvijek bori za uspostavu i provođenje pune demokracije u životu naroda.
Datum objave: 16.03.2015.
