Autor: Vice John Batarelo
Vjerujem da svi nekako pokušavamo analizirati što se dogodilo na izborima ovoga vikenda. Uistinu, NEŠTO se dogodilo. Ovo nije, kako se kaže, ‘business as usual’. U Hrvatskoj se dogodio jedan jaki politički potres. Božo Petrov i MOST pobijedili su jer oni određuju tko će moći sastaviti sljedeću hrvatsku Vladu. Mislim da prvi put ova Vlada neće biti Vlada, nego bi prikladniji naziv bio – administracija. Izgleda da će, konačno, ljudi koji su izabrani na izborima morati odrađivati posao za koji su izabrani, a ne samo glumiti veličine bez pokrića. Političari i ministri su javni službenici i upravljači općeg dobra Hrvatske. A mi građani imamo, ne samo pravo, nego i obavezu pratiti ih i zahtijevati od njih svoje i nakon što bacimo svoj glas u glasačku kutiju.
Zoki izjednačio
Idemo pogledati još neke stvari. SDP i koalicija prošli su jako dobro (zapravo su izjednačeni s HDZ-om) s obzirom na to kako su loše i nestručno vodili državu, ali su imali jakog lidera (Milanovića) i dobar PR. Milanović je, uza sve nedostatke, uspio u javnost poslati poruke koje je htio, pokriti slabosti i potpuno asertivno napadati HDZ i njihova lidera Karamarka.
HDZ: mlakasto
HDZ je propustio priliku da se na temelju jakih i nepobitnih činjenica glede slabog gospodarstva i kulturne revolucije, koju je SDP provodio u zadnji četiri godine, profilira kao izvorna konzervativna stranka koja ima jasnu ekonomsku i socijalnu politiku (policies), za veliku razliku od konzervativnih stranaka u Poljskoj i Mađarskoj, koji su dotukli ljevicu i suvereno vode svoje zemlje. Vodili su mlakastu, dosadnu i nekreativnu kampanju i jednostavno nisu znali poentirati gdje i kada su trebali. Nisu bili autentični niti uvjerljivi. U razvijenim zapadnim državama vođa stranke koja je prepustila toliko prilika, jednostavno ne bih opstao. Ako HDZ misli opstati mora napraviti stvarnu unutarnju reformu, proizvesti nova lica i koherentnu konzervativnu politiku. Stari obrasci, ponašanja i lica više nisu poželjni.
Most i razigrana hrvatska demokracija
Malo sam istraživao tko su 19 Mostovaca koji su ušli u Sabor. Čini mi se, na prvu, da su većina njih čestiti ljudi koji su uspješni na svojoj lokalnoj razini i u svojim zanimanjima. No, za sada, oni nisu homogena stranka, nego više izgledaju kao pokret koji je proizišao iz protestnog glasa nezadovoljnih glasača. Ovi izbori pokazuju rast i zrelost hrvatske parlamentarne demokracije te će Most vratiti političku važnost Hrvatskog sabora kao mjesta gdje se odlučuje, a ne gdje se samo glasuje kao stranačka mašinerija. I Most može (i najvjerojatnije bude) zahtijevati konkretne tehničke promjene, reforme i jasnu transparentnost od administracije koja će formalno vladati. Do koje mjere će ići strukturalne i ekonomske reforme, ovisit će koliko će se Most moći dogovoriti unutar sebe.
Ne opet ‘svjetonazor’
No, koliko god je Hrvatskoj važan ekonomski rast i materijalno blagostanje, ne smijemo zaboraviti i ostaviti po strani druga važna društvena i kulturna pitanja. Znam da to se to obično pakira i stavlja pod nazivnik ‘svjetonazor’, kao da je to manje važno, no vrijednosna su pitanja, zapravo, izrazito važna za produbljivanje uljudbe jednog naroda i njegova kreativnog razvoja za budućnost i opstanak civilizacije.
Bez obzira koliko to neće biti politički ‘korisno’ niti ‘popularno’, mi koji jesmo i koji smo ostali u civilnom društvu, od buduće državne administracije i od Mosta ćemo zahtijevati i stavljati na dnevni red važna pitanja kulture života, kao što su: umjetna oplodnja i smrzavanje ljudskih embrija; obrana nerođene djece te restrikcija i edukacija o pobačaju; obrana definicije braka između muškarca i žene; poboljšanje položaja obitelji, naročito onih s više djece; pravo roditelja na odgoj svoje djece i pravo na izbor vezano za spolni odgoj; ukidanje ili uvođenje vrlo strogih kriterija financiranja udruga od strane države; jasniji stavovi i konkretne akcije državnih institucija glede diskriminirajućih stavova protiv tradicionalnih vrjednota u javnosti.
A ovakve izjave od jedno od saborskih zastupnika Mosta (Slaven Dobrović) zasigurno neće pomoći: ‘U Mostu su se okupili različiti svjetonazori, ali u ovom trenu za zemlju to nije bitno. Abortus, brak i ostalo sad su gubljenje vremena jer u pitanju je naša ekonomska opstojnost. Možda se oko tih pitanja nećemo složiti, ali moramo krenuti u promjene.” (članak) Kakve su to promjene bez paralelno poštivanje pravo na život i rođenje? Kakve su to promjene ako dekonstruiramo definiciju braka i obitelji? Ovo izdvajanje ekonomije iz cjelokupnog pogleda na ljudski život, slobodu i smisao postojanja je površno i opasno. Želim vjerovati kako Most ima snagu se nositi s oba dva važna pitanja (ekonomija i pravo na život) i da se neće ponašati kao dvije stranke koje su do sada vladale Hrvatskom.
Konzervativne civilne udruge i pojedinci bili su i ostat će korektiv vlasti i administracije, koliko god to bilo popularno ili ne, jer su dostojanstvo ljudskog života i pravo na život/rođenje, na vrhu ljestvice prioriteta u društvu i državi, zajedno i nerazdvojno povezani s ekonomskim pitanjima.
Datum objave: 11.11.2015.
