Autor: Mariana Campera/HRT.hr
Mariana Campera dvije trećine života provela je u Buenos Airesu, nakon čega se vratila u zemlju svojih predaka. Njen blog u cijelosti prenosimo s portala HRT-a.
Kad se odlučite preseliti u drugu državu u potrazi za boljim životom, bez obzira vraćate li se u vlastitu zemlju ili odlazite u novu, neke će se stvari zauvijek promijeniti. Sve poprima novu težinu i stvari gledate iz drukčije perspektive.
Kada sam se odlučila doseliti iz rodne Argentine u Hrvatsku, zemlju mojih predaka, ostvarila sam životni san. Ali nikada nisam ni slutila posljedice takve odluke. Bilo je lijepih, ali ili teških.
Novi život
Početi život od nule, daleko od svega što nam je poznato – ulijeva strah, ali istodobno budi žeđ za otkrivanjem novoga. A to svi imamo u sebi. Čak i sami sebe pogledamo drugim očima. Nova mjesta, novi običaji, novi okusi, izazovi. Novi ljudi su oko nas. Sve je novo. Dopuštamo da nas život iznenađuje. Otkrivanje novoga drži raspoloženje na visokoj razini. Osjećamo kao da smo iznenada oživjeli.
Neki misle da si hrabra jer si ‘uspjela’. A tebi riječ hrabrost poprima posve novo značenje. Ti si samo donijela odluku, postavila cilj i težila tome da uspiješ. Dokazala si samoj sebi da niti jedan cilj nije neostvariv ukoliko je on jasan. A kad si napravila prvi korak, jednostavno se trudiš preskočiti sve prepreke i guraš dalje.
Promijeniš se
Iza sebe si ostavila sigurnost i udobnost života blizu obitelji. Osjećaš se slobodnije, ali i odgovornije. Zaleđe je nestalo, sama si. Ali ipak nekako si se snašla stotine ili tisuće kilometra od svoga doma. Pomalo podižeš novi dom. Polako i mukotrpno. Nakon nekog vremena imaš dva doma. Jedan je tamo gdje gradiš svoj novi život, a drugi tamo gdje su ti obitelj i prijatelji.
Svugdje si doma, a nigdje nisi potpuna. Jedino nemogući spoj obaju svijetova činio bi te potpunom. I u jednom i u drugom domu nešto ti nedostaje. Kad posjetiš rodni kraj, shvatiš da se život nastavio odvijati bez tebe, kao da te nikada nije ni bilo. Ali također ti se čini kao da se sve događa ustaljenim ritmom. Kao da bi mogla samo tako uskočiti u svoj stari život, nakon toliko godina. No ti više nisi ista. Trebalo bi jako puno truda da se ponovno prilagodiš sredini koja je nekada bila tvoja.
Postaneš zbunjeni poliglot
Koliko god dobro da govoriš neki strani jezik, kad on postane dio svakodnevnice, više ni maternji nije isti. U novoj sredini učiš nove izraze i trudiš se svladati ih što bolje, jer to itekako olakšava prilagodbu. Ali istodobno imaš osjećaj da ti maternji jezik počinje ‘štekati’.
Ako u novoj sredini naiđeš na ljude koji pričaju tvoj maternji jezik, zasigurno ćeš u opuštenom razgovoru samu sebe iznenaditi kad shvatiš da razgovarate miješajući oba jezika. A ponekad ti se mozak blokira u jednom ili drugom jeziku i nikako se ne uspiješ sjetiti one riječi koja ti toliko treba u tom trenutku. Prijatelji u novoj sredini prisiljeni su naučiti barem nekoliko izraza na onom tvojem jeziku. Tako kad nazdravljam sa svojim prijateljima u Zagrebu, uvijek se čuje: ¡Salud!
Cijeniš svaki trenutak
Kad živiš daleko, shvatiš da živiš od oproštaja do oproštaja. Navikneš se na oproštaje. Shvatiš da je većina toga prolazno i trudiš se stvoriti neku ravnotežu u svakom odnosu. Svakim se danom boriš sa čežnjom. Iz čistog mira sve bi dala da se možeš stvoriti tamo gdje je tvoj stari život, da bi podijelila neki osjećaj s nekim tko te može bolje razumjeti.
Neka pjesma, neki miris, samo tako te može prebaciti iz novoga u stari život. Koliko god bio ispunjen tvoj novi život, uvijek će ti nedostajati nešto iz onoga prijašnjeg. Naučiš cijeniti svaku sekundu podijeljenu sa svojima. Bilo to da je razgovor preko Interneta ili da ih stvarno zagrliš. Svaki posjet obitelji počinje s ogromnom radošću ponovnog susreta i uvijek završava s gorčinom oproštaja.
Da sam prije 12 godina znala koliko će me odluka o preseljenju u novu zemlju promijeniti, nisam sigurna da bih se upustila u tu avanturu. Sve je postalo relativno. Sretna sam što živim u Zagrebu, ali također sam sretna kada sam sa svojima u Buenos Airesu. Svugdje živa, nigdje potpuna.
Datum objave: 17.03.2015.
