Autor: CroExpress
Članak je u cijelosti prenesen s bloga ‚Gastarbajterica – nova generacija‘.
Petak
Pripreme za vikend počinju petkom kasnije popodne nakon posla kada tipična njemačka obitelj obavlja tjednu kupovinu namirnica u nekom od mnogobrojnih supermarketa. Neki će to učiniti i u subotu ujutro ili popodne, ali većina ipak petkom. Već sam pisala o ogromnim cjelodnevnim redovima na blagajnama u svim trgovinama namirnicama i šparanju na zaposlenicima tako da je gotovo uvijek otvorena samo jedna kasa na kojoj je UVIJEK ogroman red, a ako baš imate sreće i skupi se minimalno 20-ak ljudi u redu postoji mogućnost (no ne bih se previše nadala) da će otvoriti još jednu. U cijelom svom životu zajedno nisam toliko sati provela na blagajnama koliko ove godine u Njemačkoj. Svaki put je to minimalno 10-15 minuta i tako 3-4 puta tjedno. Tu je Hrvatska puno bolje organizirana. Kada bih imala auto mogla bih rjeđe obavljati tjedni shopping, no kao pješak sam ograničena jer ne mogu puno nositi pa moram par puta tjedno. A i volim friško i svježe.
I dok se u Hrvatskoj petkom na sve strane može osjetiti miris pečene ribe, u Njemačkoj je to već puno rjeđe. Ustvari nisam sigurna jesam li ikada uopće osjetila taj prepoznatljivi miris hodajući po ulicama Njemačke.
Mladi Nijemci, ali i auslenderi su pravi partijaneri. Svaki petak i subotu navečer kafići, restorani i ulice su dupkom puni ljudi svih dobnih skupina koji se opuštaju uz čašu pive, vina, dobre večere ili se ‘zagrijavaju’ za izlazak u neki od mnogobrojnih klubova. Glavno odredište mladih ljudi iz mog grada je najčešće Düsseldorf ili jedna od 10-ak popularnijih diskoteka u gradu.
Ono što mi se jako sviđa u Njemačkoj je da se gotovo svaki vikend organiziraju tzv. ‘Ü’ partyji. Ü u ovom slučaju predstavlja riječ über uz koju obavezno stoji i brojka pa su tako na Ü40 partyju dobrodošli samo stariji od 40 godina, na Ü30 samo stariji od 30 i tako dalje. Kod nas je noćni život za starije od 30 gotovo nepostojeći, a već i sa 25 je teže naći mjesto na kojem 80% ekipe neće biti 18-20-godišnjaci. Ovdje ljudi svih dobrih skupina imaju gdje izlaziti i družiti se. Nisam baš vjerovala kada su mi pričali da na zapadu stariji ljudi imaju kvalitetniji i bogatiji društveni život, no definitivno je istina.
Ono čega kod nas nema i što me iznenadilo u Njemačkoj je vatromet gotovo svaki petak i subotu. Nisam sigurna kojim prigodama, da li je to na vjenčanjima ili nekim javnim događanjima, ali po učestalosti mislim da je ipak u privatnoj organizaciji. Da li je legalno nisam sigurna, ali moguće da se može dobiti dozvola za jedan dan pošto je stvarno jako, jako često, gotovo svaki vikend.
Subota
Subota je dan za shopping i druženje. Oni koji nisu obavljaju tjednu kupovinu namirnica, ulice i kafići su puni, kao i shopping centri i sve trgovine u gradu. Nema vikenda da se ne održava nešto za privući mase, od raznih sajmova i izložbi do ponekog koncerta u centru grada i lunaparka. Subotom se također u većini gradova održava i popularni Flohmarkt. To je nešto tipa Hrelić ili malo proširenija verzija ‘placa’ kod nas, a u ponudi prevladavaju odjevni komadi i povrće. Kod mene se održava svaku srijedu i subotu, ali naravno u subotu je puno veća posjećenost.
Subota je također ‘party dan’. Navečer su kafići, knajpe i parkovi puni i alkohol se ispija u litrama na sve strane.
Nedjelja
Nedjelja u Njemačkoj ima pravo značenje u smislu te riječi. Sve trgovine i shopping centri su zatvoreni, kao i svi uredi, te većina kafića. Otvoren je tek poneki kiosk i kafić. Ulice gradova su puste i prazne sa tu i tamo kojim prolaznikom. Sve je nekako usporeno, u znaku triježnjenja, čak pomalo i depresivno. Nikako da se naviknem na takav dan predviđen za provesti u kući ili prirodi s obitelji koju ovdje nemam, a ni krug prijatelja i poznanika mi nije nešto velik i raspoložen za ‘kafenisanje’ i bauljanje po gradu kao onaj u Zagrebu pa mi nedjelja često teško pada, umirem od dosade, usamljena sam i jedva čekam ponedjeljak. Ponekada moram raditi nedjeljom kao npr. danas pa mi to oraspoloži i skrati dan koji inače provodim na kompjuteru surfajući po internetu ili gledajući serije kojima sam se prije opskrbila u Hrvatskoj pošto je skidanje preko torrenta u Njemačkoj zabranjeno i nikako ne preporučam ako ne želite koji dan kasnije dobiti čestitku u iznosu od minimalno 800 € (po filmu!!!).
Nedjeljno jutro je uvijek u znaku tipične subote sa ponekom pripitom ekipom i pojedincima na ulicama koji se vraćaju kući nakon cjelonoćnog partijanja. Ceste su pune smeća i prolivenog alkohola, javne garaže su zatvorene.
Od 10-12 sati čuju se zvona evangelističkih i katoličkih crkava kako zovu na mise. Popodne se po gradu može osjetiti miris finih obiteljskih ručkova i to je uglavnom to. Baš bezvezan dan! Uspavan i predviđen za sjedenje u kući ili šetanje po prirodi. No sigurna sam da se većina ljudi ne bi složila sa mnom i da imaju nešto pametnije za raditi nedjeljom. A možda ću imati i ja jednog dana kada (i ako) napokon nađem posao s punim radnim vremenom.
Još jedna nedjelja se polako bliži kraju i slijedi moj omiljeni ponedjeljak, dan koji uvijek očekujem s nestrpljenjem i nadom da će me jedna od stotinjak firmi u kojima sam se prijavila na posao nazvati i reći mi tu čarobnu riječ – Vorstellungsgespräch! Odnosno razgovor za posao.
Datum objave: 26.10.2015.
