Autor: CroExpress/HRT.hr
Valovi revolucije godine 1848., potaknuti u Europi veljačkom pariškom revolucijom, zapljuskuju i Hrvatsku. Nakon izbijanja revolucije u Beču 13. ožujka 1848., prve vijesti o njoj stižu u Zagreb već 15. ožujka. Svi su narodi austrijske carevine, a među njima i Hrvati, povjerovali da je osvanulo vrijeme za preuzimanje u vlastite ruke svoje političke sudbine.
Politički se ideolozi okupljaju, a među njima Ivan Kukuljević, Ambroz Vranicani i mnogi drugi. Tako je i Bogoslav Šulek objavio članak Naše želje. U njemu, uz ostalo, zahtijeva priključenje Vojne krajine i Dalmacije Hrvatskoj.
Tri dana poslije pročitana su Zahtijevanja naroda kojih je bilo ukupno trideset. ‘Zahtijevanja naroda’ naziv je za političku peticiju, odnosno proglas prihvaćen 25. ožujka 1848. koji je u 30 točaka sadržavao načela i program hrvatskog građanstva, odnosno nacionalna, državno-pravna, socijalna i liberalna traženja za promjenu položaja Hrvatske u Habsburškoj Monarhiji, kao i za promjenu državne strukture i socijalnih pitanja unutar Hrvatske.
Njime se zahtijevao izbor Josipa Jelačića za hrvatskoga bana, što brže sazivanje sabora, pripojenje Dalmacije i Vojne krajine Hrvatskoj, hrvatska samostalnost od Ugarske glede financija, jezika i školstva, sloboda pisanja i govora, jednakost pred sudovima, opće izborno pravo te ukidanje staleških povlastica i kmetstva. Zahtijevanja naroda – koja je na zasjedanju Velike narodne skupštine pročitao Ivan Kukuljević Sakcinski – prihvaćena su u Narodnom domu u Zagrebu.
Zahtijevanja su zapravo predstavljala politički program Narodne stranke (osnovana 1841. godine pod imenom Ilirska stranka, te je nakon zabrane ilirskog imena 1843. godine nastavila raditi pod novim imenom), koja je od 1842. godine upravljala svim hrvatskim županijama
Ovo zasjedanje smatra se početkom modernog hrvatskog parlamenta. Zasjedanje je važno zato što su prvi put na zasjedanju sudjelovali svi društveni slojevi koji su predstavljali Trojednu Kraljevinu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Osim pripadnika raznih staleža (kao isključivo do tada) zasjedanju su prisustvovali i zagrebački narodnjaci, studenti Pravoslovne akademije te pitomci biskupskog sjemeništa.
Sva su ta zahtijevanja ubrzo stavljena ad acta jer je kontrarevolucija u jesen te godine uzela maha, pa je velik dio narodnih zahtijevanja čekao mnoga desetljeća.
Datum objave: 25.03.2016.
