Autor: Igor Š.
Novi Zeland je otok. Kia ora ne znači ‘šta ima?’. Ovdje voze krivom stranom ceste, vozim i ja. Normalna je stvar da na autoputu upališ duga svjetla i po mogućnosti maglenke i zaslijepiš vozača iz suprotnog smjera. Osobito je takvo ponašanje poželjno na lokalnoj cesti punoj zavoja i bez osvjetljenja.
Novozelanđani su za naš ukus, usudio bih se reći, malo mekani. jedna od najružnijih riječi (psovki) im je cunt (pi***). Piju žesticu razvodnjenu s colom. Ako naručiš Jack ili vodku s kockom leda pitaju te: ‘U kakvu ćeš čašu sok?’
Boje se svojih žena. Supruge su muško u kući. Na Novom Zelandu je normalno da supruga nakon prvog ili drugog djeteta od svog supruga traži da podveže jaja (vazektomija). I on to napravi…
Grijanje na drva je ovdje riskantno jer su kuće uglavnom drvene pa vatrogasci vrlo često plešu kolo oko nečije kuće. Ima puno Kineza. Jako puno. Samo viču ‘no problem, no problem.’ Nikad još nisam dobio što sam naručio.
Sad je kao zima i hladno je. Preko dana temperatura neće preko 20 °C. Jutra su malo hladnija pa ako si podstanar kao ja imaš dvije opcije: ili ubodi još jedan jorgan ili kupi uljni radijator ili nešto slično, ako ti se ruke tresu uz prvu jutarnju kavu. Tvoje toplo dupe nije obveza tvog stanodavca. Jedina njegova obveza je da ti kiša ne pada na glavu usred noći.
Divlje patke lete zrakom ko golubovi i nitko ne puca u njih. Kad nekog pozdraviš i taj ti odgovori ‘hej hauzi going’ to je floskula kojom ti pokazuje da ga briga za tvoj pozdrav. U džungli ne otpada lišće na jesen. Kuhinja im je bezveze. Mješavina slatkog, slanog i kiselog. Engleski utjecaj… Nemaju pojma što je sarma.
Nisu opterećeni partizanima, ustašama i četnicima. Poštuju sve do jednog pripadnika svog naroda koji je ikada bio ili je još uvijek upleten u nekom od ratova. Ne hračkaju po svojim veteranima, drago im je da su još živi i učinit će sve da im olakšaju život iako njihovi veterani nisu ratovali na svojoj zemlji. Ginuli su u Turskoj, Koreji (bitka koja me ostavila sa upitnikom iznad tikve)..poštuju slobodu, vjeru, čast, iskrenost, poštenje i osobnost svakog živog bića koje dođe ovdje. Briga ih za tvoju prošlost.
Na Novom Zelandu nema prosvjeda jer nema razloga za to. Nema korupcije, ovdje je to sramota, a ne prestiž.
Život piše čudne priče. Čitam neke blogove renomiranih putopisaca i čudim se da potegneš na drugi kraj svijeta i ne zaroniš među običan svijet. Izgleda da je moj frend bio u pravu kad je rekao da priča prodaje knjigu. U svakom slučaju…pljuga pod nos, dim u lijevom oku, psovka ispod zvuka, trijem i kiša, mrak…
Život piše čudne priče… Ako mu dozvolimo.
O autoru
Igor je hrvatski iseljenik na radu u Novom Zelandu čiji smo put iz Zagreba u Auckland pratili kroz nekoliko njegovih putopisa. Igor na svom Facebooku od dolaska među ‘kiwije’ konstantno iznosi svoje viđenje života na Novom Zelandu te na duhovit način opisuje zgodne i nezgode iz svoje nove životne avanture.
Čitajte još:
Radni dan Hrvata na Novom Zelandu: ‘Ubijam se u poslu’
Parketar usporedio hrvatske ‘gazde’ s novozelandskim poslodavcima
Datum objave: 18.05.2015.
