Učitelj u Norveškoj radi u tvornici lososa: ‘Nije san snova, nekad je teško, ali…’

Autor: CroExpress

Mlada Hrvatica iz Daruvara sa suprugom je trbuhom za kruhom krenula na sjever Europe, u jednu od najbogatijih, ali i najskupljih zemalja svijeta – Norvešku. Napisala nam je kako je doživjela rastanak s obitelji i prijateljima te kakvi su dojmovi nakon prva četiri mjeseca u novoj zemlji, gdje žive u mjestu Ulsteinvik.
Javljao se na sve moguće natječaje, uzalud

‘Živjeli smo u Hrvatskoj, u prekrasnom malom prekrasnom gradiću Daruvaru. Suprug i ja smo nakon vjenčanja odlučili živjeti odvojeno od mojih i njegovih roditelja jer smo smatrali da trebamo graditi sami svoju obitelj i dom. On je učitelj primarnog obrazovanja, a ja sam završila srednju turističku. Zaposlila sam se kao konobarica kod divnih ljudi u jednom prekrasnom, kulturnom kafiću, ali moj suprug nije uspijevao naći posao. Javljao se na sve moguće natječaje. Uzalud. Politika radi svoje, mala sredina i većina se dijeli na ‘ove’ i ‘one’. Ako nisi u stranci, nemaš šanse.

Kako vrijeme prolazi, razmišljaš o širenju obitelji. Otišla sam na porodiljni i tu je sve počelo. On nezaposlen, primanja su nam minimalna. Više ne dobivam punu plaću, režije su tu, stanarina, hrana. Mislili smo kako nema rješenja i kako se iz toga ne možemo izvući. I onda dobijemo ponudu od njegovog brata da se uputimo s njim u Norvešku.

Zvučalo nam je nevjerojatno, nestvarno… ali smo to ozbiljno shvatili. Što se više približavao datum polaska, emocije su bile jače. Tuga u srcu. Roditelji, prijatelji… Ali kad shvatiš da druge opcije nemaš i da ti gori pod petama, prevladaš te osjećaje. 

Ne oklijevaju hoće li kupiti kruh
Došli smo u Norvešku. Stranac si, ne znaš nikoga. Osjećaš se jadno, ne poznaješ jezik, sve ti je novo. Ali onda se osvrneš oko sebe i vidiš kako te ljude boli briga jesi stranac ili ne. Žive svoj život bez stresa, oklijevanja hoće li otići kupiti kruh, a da pritom ne razmišljaju što će sutra jesti. Pa smo si rekli – zašto ne bismo i mi tako živjeli?

Suprug je s bratom počeo trenirati nogomet i našao si je posao u najpoznatijoj tvornici lososa. Posao možda nije san snova, ali za prvu ruku je dobar, dok ne savladamo jezik i bolje upoznamo ljude. Stanujemo kod njegovog brata i žene dok ne stanemo na noge. Norveška je skupa što se hrane i stanovanja tiče. Ali to je tako dok ne bude bolje… Suprug još ne radi puno radno vrijeme.

Ima teških trenutaka kad mislimo da nećemo uspjeti. Ali onda se sjetimo da to nije Hrvatska i da ćemo prije tu uspjeti nego tamo. Nažalost. I dalje je nama Hrvatska u srcu, ali ne možemo se uvijek voditi srcem. Izabrali smo si lakši put. Da, tu postoje druge brige, jezik, navike itd. Ali to su sve stvari koje se daju naučiti i to su sve slatke brige. Dok imaš za živjeti, lako ćeš naučiti te stvari. Ali dok razmišljaš što ćeš sutra i tako svaki dan.

Mladost prolazi, a života nigdje…’

Datum objave: 27.05.2015.