Autor: Igor Š.
Jučer je Glava odlučio da treba dobrovoljca za postavu 3 m2 laminata u Ruakaki (dodatak već napravljenom poslu) pa je kao dobrovoljca izabrao mene. Noćas je kiša padala ko blesava pa je pala odluka da pričekam svitanje prije nego krenem jer kad na Novom Zelandu pada,onda pada.
Čekiranje opreme, pita sa steakom i sirom, trostruki sendvič, cola, kutija pljugi, velika kava s mlijekom i boca vode (za slučaj da trebam oprati ruke). Ruakaka je vikend selendra na sjeveru Sjevernog otoka cca 130 km od Aucklanda. Pokupio papirologiju,Glava veli da ključ od kuće pokupim ‘iza ćoška’ u Tree One Oak-u (isto neko selo dalje od Ruakake). Kombi, kava, Pink Floydi i ja…
Cesta vodi jednim dijelom autoputom prema brdima. Na početku malo grmlja, šumica borova i u drugom trenutku džungla i nema više autoputa. Brza cesta kroz džunglu koja zaustavlja dah. Zelenilo, paprat visoka 3 metra, neka čudna stabla. Još mi samo fali Tarzan. Dok se uzbrdo vučem iza šlepera cca 15 km/h, imam vremena baciti oko okolo sebe. Na tih 130 km se izmjenjuju redom 10 km džungle, 10 km zagorskih brega na kojima kravice u kabanicama briju po livadama (ovdje prije kiše na kravice stave kabanice), ovčice na farmi gdje ih posjetioci mogu ofarbati sprejem u boji (prvi put kad sam ih vidio sam pomislio da sam konačno skrenuo umom i pitam se kak one reagiraju jedna na drugu)…Malo šumica, puno kamiona i vruća kava koju prolijevam po sebi.
Nakon dva sata zavoja dođem do One Tree Oaka, nađem jedva firmu i tražim frajera ključ. ‘Mate, ključ nije ovdje. Ključ je u uredu.’ .’Ok. Gdje je ured?’ pitam ja, a faca mi odgovori: ‘Vratiš se 10 km natrag, na kružnom toku skreneš prema jugu, voziš do škole, skreneš lijevo oko škole i ured je tamo.’ ‘Jel ti to mene zezaš? Kakav jug, ne znam ni gdje mi je guzica!’ ‘OK, nacrtat ću ti..’
Našao sam i to. Sunce se pokazalo, 3 kvadrata sam složio za 45 minuta, uskočio u kombi i nazad. Kad se pokaže sunce nakon kiše, iznad džungle se se diže magla, a kruna je ogromna duga. Nikad nigdje nisam vidio toliko duga kao na Novom Zelandu. Prekrasni prizori prirode koja se odjeljuje kao nožem odrezana. Red livada, red šuma, red džungle. Sve sjaji nakon kiše. Čudna zemlja.
Posao? Ma hajde…3 m2, hahaha!
O autoru
Igor je hrvatski iseljenik na radu u Novom Zelandu čiji smo put iz Zagreba u Auckland pratili kroz nekoliko njegovih putopisa. Igor na svom Facebooku od dolaska među ‘kiwije’ konstantno iznosi svoje viđenje života na Novom Zelandu te na duhovit način opisuje zgodne i nezgode iz svoje nove životne avanture.
Datum objave: 06.08.2015.
