Autor: CroExpress
Članak je u cijelosti prenesen s bloga ‘Gastarbajterica – nova generacija’.
Baš kada sam pomislila da imam jednu od najzavidnijih kolekcija odbijenica u Njemačkoj ispada da se upornost ipak isplatila jer sam napokon doživjela i prvi pravi face-to-face razgovor za posao u ni više ni manje nego jednoj od najvećih njemačkih firmi!
Prijavila sam se za poziciju u kontrolingu u financijama, a dva tjedna kasnije je uslijedio, kao i uvijek u Njemačkoj, telefonski poziv:
– Dobar dan, zovemo iz XY firme. Vi ste se prijavili kod nas za posao.
– Dobar dan, da tako je, za junior controllera…
– Hmm.. da. Voljeli bismo Vas osobno upoznati ako biste došli na razgovor tad i tad… poslat ćemo Vam email s adresom i podacima…
I tako sam dogovorila svoj prvi pravi (ako ne računamo Minijob i McDonald’s) razgovor za posao!
No zašto bi bilo jednostavno kada može biti komplicirano?
Oko pola sata kasnije su mi stvarno poslali email s podacima gdje, kada, s kim, no ono što me iznenadilo je da je u mailu stajala totalno druga pozicija o kojoj nije bilo ni riječi preko telefona. Naime, oni su me samoinicijativno prijavili na jednu poziciju za slovačko tržište i za tu poziciju sam dobila poziv na razgovor. Nemam blage veze sa slovačkim, no kako sam po savjetu savjetnice s burze u životopisu navela da govorim i srpski, bosanski i malo slovenski valjda su zaključili da je sve to slično sa slovačkim i da mogu proć’. Ili možda misle da su slovenski i slovački jedan jezik? Ne bi me začudilo, puno ljudi ovdje misli da su Slovenija i Slovačka jedna država.
Odradila sam i taj razgovor sa psihologicom i voditeljem odjela. Malo su se držali bahato i s visoka no nisam se dala smesti i mislim da sam samouvjereno i dobro odradila taj razgovor. Kao studentica sam radila u jednoj austrijskoj firmi pa imam preporuku na njemačkom jeziku i to ih je jako iznenadilo, da ne kažem fasciniralo, Hrvati da pišu preporuke na njemačkom… Malo sam ih spustila na zemlju i objasnila da je uz hrvatski drugi korporativni jezik firme bio njemački i da gotovo svi zaposlenici govore njemački i da je u tom slučaju moguće i sasvim normalno dobiti preporuku na njemačkom.
Nismo mi baš tako zaostali kako oni misle, naprotiv, u mnogim stvarima mi upravo Nijemci djeluju glupavo i neobrazovano naspram nas. Oni su roboti koji znaju samo ono što se njih tiče. Nije bilo bajno, no nije bilo ni loše tako da sada preostaje samo čekati odgovor i mogući poziv na drugi krug razgovora.
Osim njih imala sam i razgovor sa Robert Half agencijom, odnosno Zeitarbeit firmom koja iznajmljuje radnike drugim firmama. Njihovim pristupom sam oduševljena. Niti tjedan dana nakon što sam ostavila životopis na njihovoj web stranici nazvali su me i pozvali na razgovor koji je bio jako ugodan i profesionalan ali istovremeno i na prijateljskoj razini. Kod njih sam se osjećala kao kraljica. Navodno već imaju 3-4 potencijalne firme kojima bi me mogli “prodati” pa sada čekamo odgovore. Oni uvijek predlažu firmama par kandidata, a onda idu ili razgovori s firmama ili se firme odmah odluče za nekoga pa odmah kreneš raditi.
Također sam na absolventa.de dobila još tri ponude. Jedna je za posao Headhuntera što sam odbila jer mislim da to nije za mene, u drugoj je pokrajini i uključuje previše pričanja na njemačkom, drugi je za financijskog savjetnika i oko njega se još uvijek premišljam jer također uključuje puno komunikacije s klijentima te potragu za istima, a treća ponuda je od jedne firme u Düsseldorfu, imaju trenutno par zanimljivih pozicija pa sam im se javila. Maloprije smo odradili telefonski razgovor i slanje dokumenata preko maila. Ovih dana će me, nadam se, pozvati i na pravi razgovor.
Uza sve to sam prikupila još 5-6 odbijenica, no sretna sam što se nešto napokon kuha i možda se uskoro i zaposlim!
Eh, da, stigli su i rezultati ispita njemačkog jezika. Malo je reći da sam razvalila i naravno dobila B1 certifikat!!! U cijelom ispitu sam imala samo 4 greške, jednu kod čitanja i slušanja i tri kod pričanja, a kod pisanja kojeg sam se najviše bojala NITI JEDNU! Kaže profesorica da sam i u školi dobro pisala pisma, a greške koje mi je stalno nalazila su ustvari samo bile prijedlozi kako da tekst bolje zvuči. Test integracije sam također razvalila sa samo dvije greške od 35.
Poslala sam potvrdu o uspješno položenom ispitu u Düsseldorf jer bi mi trebali vratiti pola uplaćenog iznosa od kursa, oko 450 €. Pošto se radi o državnoj instituciji to će potrajati sigurno još najmanje koji tjedan.
Vrijeme je neko čudno ovih dana. Oblačno do kišovito sa povremenim izlascima sunca. Neki dan kada sam išla u Düsseldorf pisalo je da je vani 8 stupnjeva, obukla dvije jakne, a na kraju zapržilo sunce i preznojila se u kratkim rukavima na 11 stupnjeva… Eh, ta Njemačka…
Datum objave: 10.10.2015.
