(FOTO) Pozvali smo vas da nam šaljete fotke svojih predaka, ovo su njihove neispričane priče

Autor: Zoran Stupar

Znate li onaj osjećaj koji imate kada vam bake i djedovi, majke i očevi, pričaju svoje zanimljive životne priče? Osjećaj zanimanja za neka druga, jednostavnija, a opet mnogo teža vremena? Osjećaj divljenja za svoje pretke, koji su prošli težak životni put? 
Pozvali smo hrvatske iseljenike koji se okupljaju na Facebook stranici ‘Croatian Heritage and Genealogy’ da nam pošalju fotografije svojih predaka koji su iselili iz Hrvatske i ispričaju njihove priče. Evo rezultata.

Michael Pottorf, Winchester, California


‘U zadnjem redu su moj djed Petar Segulja, njegov brat Vence(slav), a u prednjem redu njihova braća Filico (Felix) i Ivan (John) Segulja. Fotografija je uslikana u Bisbeeu, Arizona. Svi četvorica nose značke Hrvatskog kluba. Nekoliko mjeseci kasnije, svi četvorica su pod oružjem deportirana, nakon prosvjeda u Bisbeeu 1917. i protuimigrantskog raspoloženja u vrijeme Woodrowa Wilsona. Svi četvorica kasnije su postali farmeri. John i Felix borili su se u Prvom svjetskom ratu. Ivan je živ pokopan u urušenom rovu. Kasnije je završio u psihijatrijskoj bolnici, moja majka se sjeća razgovora s njim kad je imala pet godina, prije nego se vratio u bolnicu. Njegov nećak John, Venceov sin, bi ga posjećivao, ali se potpuno zatvorio i nije reagirao. Živio je još 30 godina, buljeći u zidove bolnice. U oporuci je napisao jednu adresu u Argentini, gdje se jedan rođak preselio. Pisao sam ondje i javio mi se rođak Ranko, pa smo ponovo uspostavili kontakt među obiteljima.’

Marcela P. Arenas, Toronto, Kanada 


‘Ovo je fotografija mog pradjeda po majci, Lucasa Petrinovića Dragičevića, rođenog 1883. u Milni na Braču. U čileanskoj kulturi oba prezimena čine vaše puno ime. Napustio je Milnu kad je imao samo 19 godina, 1902. Bio je jedinac, za sobom je ostavio majku Lauru Dragičević. Nikad se nije vratio u domovinu. Njegovo odredište bio je Čile, gdje se oženio i imao šestero djece. Samo dvoje ih je danas živo, moja baka Catalina Petrinović i njena sestra Luz. Preminuo je u Santiago de Chilu 7. srpnja 1938. Na fotografiji je sa sinom Zvonimirom.’

John M. Pandžić, Gainesville, Georgia (SAD)


‘Krešimir Pandžić rođen je u Zagrebu 1926. Nakon završetka škole, između 1943. i 1945. bio je u hrvatskoj vojsci. Po završetku rada tri je mjeseca proveo kao zatvorenik u logoru, nakon čega je pušten. Dvije godine je pohađao zagrebačko sveučilište, ali je pobjegao preko Austrije u Italiju. Dobio je stipendiju sveučilišta u Madridu, gdje se školovao od 1947. do 1951. Tada se iselio u SAD. Živio je u New Yorku, Clevelandu i San Franciscu, gdje je upoznao moju majku Georgiu. Preselili su se u Los Angeles, gdje se zaposlio u industriji čelika. Danas živi u planinama Angeles National Forest. Ima četvero djece, 11 unučadi i petero praunučadi.’

Mitchell Gruich III. 


‘Mihovil Ivan Gruic emigrirao je u Ameriku 1906. Rođen je 27. studenog 1885. u Trogiru. Supruga Maria Vincentia Barhonovich mu je bila sa Supetra na Braču.’

Melissa Keefer, Pittsburgh, Pennsylvania (SAD)



‘Na ovoj fotografiji su moji pradjed i prabaka po majci, Tom Peraković i Agata Luketić, sa svojom kćerkom Rose i unukom Donnom. Tom je rođen 1897. Donjem Zagorju kraj Ogulina. Sa 16 godina je brodom Pannonia otišao iz Hrvatske i stigao u New York 8. kolovoza 1913. Agata je rođena 1905. u Desmericama kraj Ogulina. U New York je stigla sa 16 godina, 3. kolovoza 1921. Tom i Agata vjenčali su se 1923. u Bentleyvilleu, Pennsylvania. Imali su troje djece. Tom je bio rudar i živjeli su u mnogo rudarskih zajednica prije nego su se naselili u Richeyville, Pennsylvania. Agata je preminula 1971., a Tom 1980. ‘

Susan Vukelja Barlow, Tallahassee, Florida (SAD)


‘Moj djed Joseph Vukelja rođen je 1886. u Ogulinu. Emigrirao je u Duquesne, Pennsylvania 1904. i ondje preminuo 1969. Radio je u industriji čelika, kao i njegov brat Franjo. Moja baka se zvala Marija Mihaljević, rođena je 1888. u Oštarijama, a iselila je u Wheeling (Zapadna Virginia), odakle je preselila u Duquesne. Preminula je 1936., zajedno sa 23-godišnjim sinom Milanom. Imali su devetoro djece, sedam dječaka i dvije djevojčice. Moj otac je bio najmlađi sin, Vladimir Vukelja. Rođen je 1923., a preminuo 1997. Ovo je jedina fotografija koju imam svojih djeda i bake. Vjerujem da je na njoj moj ujak Nicholas.’

Dave Close, Flint, Michigan (SAD)


‘Ovo je moj djed Steve Jacmenovich (desno) i njegov mlađi brat Ivan. Vjerujem da je ova fotografija uslikana 1947. u Pittsburghu. Iako je Steve rođen tamo, otac ga je odveo u Hrvatsku kad je imao dvije godine i ondje je odrastao. Ivan je rođen u Hrvatskoj. Živjeli su u okolici Lipika. Steve se vratio u Pittsburgh 1922. godine. Osam godina kasnije poslao je po svoju ženu i dvije kćeri. Ivan je 1928. otišao u Kanadu, gdje je živio u području Hamiltona. 1935. je doveo ženu i kćer.’

Christine Marie Howard-Henzel, Hazel Park, Michigan (SAD)



‘Moj pradjed Ivan Prapotnik je rođen u Dugom Selu 1892. Njegova samohrana majka umrla je kad je imao dvije godine, obitelj je odgojila njega i dvoje braće. Radio je kao mornar na raznim brodovima, proputovao Francusku, Brazil, SAD, gdje je emigrirao 1922. Njegova supruga Adela Magulac rođena je 1905. u Bjelovaru. Uselila je sa majkom i bratom 1921. kako bi se pridružila ocu i starijem bratu koji su već bili u Daytonu, Ohio. Ivan i Adela su se oženili u Daytonu pa su preselili u Detroit, gdje su živjeli i imali sedmero djece. ‘

Rose M. Harmia-Mitcham, Seattle, Washington (SAD)


‘Marija (Mary) Haramija bila je udata za Mirka (Samuela) Bareticha i bili su vlasnici Food Restauranta u Aberdeenu, Washington. Ona je bila sestra mog djeda Louisa Haramije (Harmie). Samuel i Mary su imali dvoje djece koja su preminula u Hrvatskoj, prije nego su preselili u SAD. Zatim su dobili još šestero djece. Baretichi i Haramije su pomogli svojim obiteljima u domovini da dođu u SAD.’

Suzy Stefani Solarino, Melbourne, Australija


‘Moja obitelj potječe iz Lipe. Moja baka je s malim bratom 1928. pobjegla iz Lipe u Trst, dvije godine prije strašnog masakra u tom gradu. Pronašla sam ovu fotografiju iz Lipe, mala djevojčica koja drži dječaka je moja majka. Lice joj je izblijedilo, nadam se da ću moći pronaći nekog da obnovi fotografiju.’

Datum objave: 02.11.2015.