Autor: Z.S./Večernji list
Bruno Paskutini iz Velike Gorice u Köln je otišao prije dvije godine. Ovaj inženjer strojarstva u Hrvatskoj je radio u automobilskoj industriji i bio zadovoljan poslom. No, kako se pružila prilika za odlazak u matični ured tvrtke u Köln, objeručke ju je prihvatio, piše Večernji list.
Prije nego je uopće krenuo, upisao je tečaj njemačkoj. I nakon dvije godine života, nije savladao jezik. Kada gleda na posao u Zagrebu, čini mu se da je tamo bilo puno manje stresa.
– U Kölnu je to malo drugačije, posao je sada više orijentiran na komunikaciju s kupcima, dobavljačima, upravljanje projektima, planiranje. To donosi znatno više stresa. S druge strane rad u takvoj radnoj okolini daje mi veće mogućnosti za osobni razvoj. Golemo je i nezamjenjivo iskustvo biti u žarištu informacija među velikim korporacijama – kaže Bruno. Priznat će, primanja su i više nego zadovoljavajuća, a s obzirom na to da u Njemačkoj živi sam, kad podmiri sva davanja, mjesečno može uštedjeti jednu prosječnu hrvatsku plaću. Osim roditelja, najviše mu nedostaju sunce, bijeli kruh, ali i spontanost.
– Ovdje je sve isplanirano. Kolege već znaju kad idu na godišnji odmor sljedeće godine, a da ne govorim da je termin za božićnu večeru određen već u siječnju – kaže Paskutini. Najmanje za čim žali autobusna je linija 268 od Zagreba do Velike Gorice kojom se vozio još u srednju školu.
– Njihova željeznica ne kasni, a njihovi umirovljenici žive, a ne kao naši koji, nažalost, jedva preživljavaju – uspoređuje Paskutini. Vratit će se kući, kaže, ali kad – to još nije odlučio.
Datum objave: 22.12.2015.
