Autor: Zoran Stupar
Ivan Vilibor Sinčić u vrlo je kratkom roku od hrvatskoj javnosti potpuno nepoznatog mladog čovjeka postao vrlo prepoznatljivo lice, ubacivši se među ‘velike igrače’ kao predsjednički kandidat Živog zida. Za to je bilo potrebno prikupiti 10.000 potpisa, što mnogima nije uspjelo. A Sinčić ih je prikupio preko 15 tisuća. Za svaki slučaj.
Najmlađi predsjednički kandidat uzburkao je javnost zato jer se prvi put na izborima pojavio mlad i obrazovan čovjek koji se buni protiv većine ključnih postavki sustava u kojem živimo, ali i protiv kadrova koji su Hrvatsku doveli u situaciju u kakvoj jest. I to ne samo riječima nego i djelima. Zbog toga je privlačan mnogim mladim ljudima, ali i starijima koji pobunjenika u sebi s godinama nisu ‘ugušili’.
S druge strane, neki mu zamjeraju neke postavke u programu koje se naziva teorijama zavjere, neiskustvo, protivljenje Europskoj uniji… Mi smo Sinčića nagovorili na netipičan razgovor, za koji smo prikupili najčešće zamjerke na njegov lik i djelo i zamolili ga da na njih odgovori.
Kakav je osjećaj biti najmlađi kandidat za predsjednika RH u povijesti?
– Kada sam ulazio u kampanju, nisam razmišljao o godinama već o problemima na koje svojim angažmanom želim utjecati. Stoga nemam osjećaj da sam najmlađi kandidat nego svoju poziciju gledam kroz prizmu politika koje zagovaram ja u odnosu na politike mojih suparnika.
Tvrdite da vas se medijski cenzuriralo jer banke drže medije, jeste li sad probili tu medijsku blokadu?
– Jedan od ključnih razloga ove kampanje je i stavljanje pitanja neotplativosti dugova u trenutnom ekonomskog sustavu u centar pažnje javnosti. Medijska blokada se probija ne samo zbog našeg djelovanja već i zbog opsega problema koji se više ne može sakrivati. Socijalna slika Hrvatske se raspada i to pitanje će, htjeli mi to ili ne, biti glavna tema u budućnosti.
Uz Vaše godine često se povezuje i primjedba na vas kao kandidata. Kakvo je vaše dosadašnje iskustvo kao političara? Odmah pa predsjednik – ne bi li bilo pametno prikupljati iskustvo na nekim nižim razinama?
– Ne postoji ustaljeni put koji pojedinac mora proći kako bi postao kompetentan za obavljanje političkih funkcija. U pet godina aktivizma bavio sam se svim bitnim pitanjima koji muče građane, od ovrha, blokada, deložacija, preko pitanja stambenog prava, ekologije, tehnologije itd. Put kroz lokalnu politiku podrazumijeva za mlade ljude podložnost istrošenim i korumpiranim kadrovima.
U Živom zidu ste odbijali pomagati članovima stranaka koji ih se nisu željeli odreći. Zbog čega?
– Uloga Živog zida je prije svega solidarnost s ljudima koji su se našli u neotplativim dugovima bez vlastite krivnje. Živi zid ne može dugoročno sprječavati deložacije bez utjecaja na zakonodavne procese. Solidarizirati se sa ljudima koji glasaju za zločinačku organizaciju udaljava nas od rješenja pitanja ovrha i deložacija. Dok god ljudi ne budu shvaćali uzročno posljedičnu vezu između odluke na izborima u vlastite sudbine, neće im biti bolje. Oni koji glasaju za stranke kao što su HDZ i SDP morat će tražiti pomoć od institucija. Ukoliko postanem predsjednik svakako ću se zalagati za sustavno rješenje problema svih građana, bez obzira na političko opredjeljenje. No Živi zid nije dužan stajati na stranu onih koji vuku zemlju prema dnu.
Sinčić kaže da Živi zid nema obvezu pomagati onima koji Hrvatsku vuku na dno (foto: Zoran Stupar)
Što je sa stanarima koji ne plaćaju najam za stan, a koje vlasnici žele deložirati? Biste li sprječavali njihove deložacije?
– Živi zid razmatra samo one slučajeve gdje građane iz doma izbacuju banke, državne institucije i druge pravne osobe budući da je dom, za razliku od profita, ustavna kategorija. Naravno da se time ne rješava pitanje ljudi bez riješenog stambenog pitanja,ali naše akcije prije svega imaju za cilj razotkriti financijski sustav koji dovodi do ogromne nezaposlenosti i posljedično nemogućnosti otplate dugova i deložacija.
Ljudi vam na društvenim mrežama postavljaju zanimljiva pitanja. Jedno od njih kaže ovako: da ste radili za nekog i da je taj posao vrijedan 8000 kuna, biste li tražili tih 8000 kuna, čak i da se nad dužnikom mora izvršiti ovrha? Ili biste mu poklonili svojih 8000 kuna da do nje ne dođe?
– Pitanje ovrha mora se rješavati na političkoj, a ne na moralnoj razini. Podrazumijeva se da svaki rad mora biti plaćen, međutim u sustavu matematičke neotplativosti dugova bespredmetno je moralizirati o ovakvim pitanjima. Mi moramo pronaći modalitet kako ovrhe učiniti izvanrednim načinom naplate dugova, a ne osnovnim načinom, kako je to praktički danas.
Kad govorite o lustraciji, govorite li i o bivšem komunističkom sustavu?
– Ne samo o komunističkom sustavu. Potrebno je lustrirati sve kadrove koji su svojim djelovanjem ili nedjelovanjem doveli Hrvatsku u stanje bankrota ili podređenosti spram banaka, stranih financijskih institucija ili pak država.
Zašto EU šteti Hrvatskoj? Mnogi smatraju da se u Hrvatskoj nikad ne bi dogodila uhićenja povezana s korupcijom bez EU… Je li nam kriva EU ili smo si krivi sami za loše stanje u državi?
– Svoditi problem EU na uhićenja bivših komunističkih dužnosnika je opasna simplifikacija kompliciranog problema EU i njenih ekonomskih utjecaja na hrvatsko gospodarstvo, a time i na sve ostale segmente društva. Ova i ovakva EU ne može osigurati razvoj Hrvatske i taj politički i pravni okvir mora se mijenjati. Ukoliko to ne bude moguće, nužno je započeti proces izlaska iz EU kako bi mogli osigurati vlastiti razvoj.
Postoje li zemlje na koje bi se Hrvatska mogla ugledati?
– Ne postoji zemlja od koje bi mogli doslovno prekopirati sustav, niti je to potrebno. Hrvatska ima stručnjake koji najbolje znaju kako urediti sustav da bude najbolje prilagođen hrvatskim uvjetima.
Često govorite o tome da sustav ne valja. Je li uvijek kriv sustav? Nisu li krivi i ljudi koji uzimaju kredite bez razmišljanja?
– Zasigurno postoje ljudi koji su neodgovorno ulazili u kredite, ali to nište ne govori o prirodi sustava koji je te kredite učinio neotplativima. Nemoguće je gledati na taj problem s pojavne razine i na toj razini tražiti rješenje jer na tom stupnju ne možemo vidjeti rješenje. Na problem monetarne okupacije i nesamostalnosti moramo gledati s razine cjelokupnog sustava.
Jedna zanimljiva primjedba s Vašeg Facebooka – tražite dvije različite stope za domaće i uvozne proizvode. Znači, Hrvati bi trebali plaćati veću stopu za korisne stvari izvana, poput npr. ljekova, a manju za nezdrave domaće proizvode poput alkohola i sl.?
– Dvostruka porezna stopa pokazala se dobitnom kombinacijom za mnoge svjetske ekonomije pa je nemoguće izvlačiti pojedinačne slučajeve kao dokaz da je neki model oporezivanja dobar ili loš.
Datum objave: 13.12.2014.
