Autor: Z.S.
1877. godine, nakon završetka još jednog Rusko-turskog rata tijekom kojeg je dignut i Hercegovački ustanak, karikaturist Frederick Rose naslikao je mapu Europe poznatu pod imenom ‘Octopus Map’ (Karta hobotnica). Rose je Rusiju prikazao kao veliku hobotnicu koja drži Tursku i Perziju, ali ju ranjava Krim, a odguruje Njemačka.
Hercegovački ustanak je, kako stoji na stranici Udruge Vojvoda don Ivan Musić, bez sumnje najvažniji događaj u povijesti Hrvata Bosne i Hercegovine u 19. stoljeću. Izbio je u Dračevu kraj Čapljine, prema novijim izvorima, 19. lipnja 1875. godine. Njegovo izbijanje potaknuli su u prvom redu teški socijalno-ekonomski uvjeti života, a zatim politički, nacionalni…. Porezi i nameti turskih vlasti bili su visoki i neizdrživi. Tako u djelu ‘Spomenica ustanku hercegovačkih Hrvata 1875.-1995.’ Dr. fra Andrija Nikić citirajući fra Paškala Buconjića, navodi 36 vrsta poreza i nameta koji su se plaćali na ‘sve i svašta’.
Međutim, unatoč povećavanju nameta ‘čudnovatom elastičnošću’, kako zapisa fra Paškal Buconjić, stanje državne blagajne bivalo je sve kritičnije. Marko Vego u knjizi ‘Don Ivan Musić i Hrvati u Hercegovačkom ustanku 1875-78 godine’ navodi da je 1875. godine deficit turske državne blagajne iznosio 108 milijuna kruna. Sve je to morao pokriti kmet sa svoje zemlje, prihodima od stoke i drugih neizravnih poreza.
Borbe u cijeloj Bosni i Hercegovini
Povijesnu težinu Hercegovačkom ustanku daje činjenica da je inicirao otpor u cijeloj Bosni i Hercegovini. Tako su se nakon Hrvata na ustanak digli i hercegovački Srbi. Taj događaj u povijesti poznat kao Nevesinjska puška, izbio je 27. lipnja (po starom kalendaru), odnosno 11. srpnja. Vremenom su borbe različitog intenziteta zahvatile i druge krajeve. O tome svjedoči i zapažanje bosanskog franjevca fra Jake Baltića koji u ‘Godišnjaku od događaja i promine vrimena u Bosni 1754-1882’, zapisa: ‘Vojske se turske napuni Hercegovina; na mlogim mistim pobi se s ustašama, koji turskoj vojsci mlogo kvara činjaju i Turci ih ne mogu savladati, jer u ovim krševitim mistim imali su dosti zaklona od turske sile. Ali drugačije bi u Bosni’.
Turska je najprije pokušala preko mirovnih posrednika, pored ostalih i konzula ondašnjih europskih sila Francuske, Engleske, Rusije, Italije, Njemačke, Austo-Ugarske u Mostaru, stišati ustanike. Kad u tome nije uspjela silom ga je nastojala ugušiti. Međutim, u tome je bila samo djelomično uspješna.
Datum objave: 29.07.2015.
