Autor: Z.S./Index.hr

Nakon što je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i odradila pripravnički staž, te položila stručni ispit i stekla licencu za samostalni rad liječnika, mlada zagrebačka liječnica prijavila se na Zavod za zapošljavanje i bezuspješno pokušavala dobiti posao liječnika na mnogobrojnim natječajima u Zagrebu za specijalizaciju. Nakon četiri mjeseca nezaposlenosti, odlučila je otići u inozemstvo, piše Index.

‘Znala sam otpočetka ako idem u inozemstvo, da će to svakako biti Njemačka, prvenstveno zbog odličnog sustava specijalizacija, a i nepostojanja stavke ugovora ‘odrade’ specijalizacije ili u protivnom vraćanje novaca. Kad sam to pokušala objasniti kolegama u Njemačkoj bili su u šoku. Nisu mogli vjerovati da specijalizant ne može promijeniti bolnicu ili da ako ne odradi specijalizaciju mora vratiti brutto plaće. To im je zvučalo nevjerojatno’, priča ova mlada doktorica.

Objašnjava kako je u Hrvatskoj jako teško dobiti specijalizaciju, dok je s druge strane to u Njemačkoj vrlo lako i nema odrade specijalizacije pa možete već nakon 6 mjeseci promijeniti bolnicu, što je dodaje, zapravo vrlo uobičajeno i skoro niti jedan liječnik ne radi cijeli život u istoj bolnici. 
Razgovor za posao preko Skypea
Počela je raditi kako znanstveni novak dok nije savladala njemački jezik. Posao je našla preko interneta; razgovor za posao imala je preko Skypea. Kaže kako se razgovoru ne mogu uspoređivati. 
‘Dok sam u Hrvatskoj s razgovora za posao izlazila uglavnom nakon par minuta, znajući da je najčešće moj životopis netom preda mnom prvi puta prelistan, na svim razgovorima za zapošljavanje koje sam imala u Njemačkoj što preko Skypea što uživo, svaki je poslodavac pročitao detaljno moj životopis, makar i onda kada nisam dobila posao’, pojašnjava.

Ova liječnica vjeruje da je najvažnije znanje njemačkog jezika. Kaže da je i njemačka birokracija jako spora i dugotrajna te kako je, primjerice, internet priključak čekala nekoliko tjedana. 
Nepušačima dan više godišnjeg

Trenutno radi u klinici za neurologiju. Kao specijalizant je raspoređena na odjelu gdje se brine za 10-15 pacijenata. Službeno radno vrijeme joj je od 8 do 16:30, no pravilo je da se ne ide doma dok posao nije završen, ali zato su prekovremeni sati plaćeni.

Velike su razlike, dodaje, u mentalitetu. U Njemačkoj kaže nema jutarnjih zajedničkih kava, no svatko ima pravo na pauzu pola sata, a nepušači dobivaju dan više godišnjeg odmora (29 radnih dana plus 1).

‘Ne želim da me se krivo shvati, ja apsolutno smatram da su hrvatski liječnici odlični i vrlo često nepravedno prozivani u hrvatskim medijima. Posao liječnika u bilo kojoj zemlji na svijetu je svakodnevno iznova stresan i odgovoran i apsolutno sam sigurna da nema niti jednog kolege koji ako i je učinio neku pogrešku da je istu učinio namjerno. Svakako ne smatram da nas treba glorificirati, mi smo svi sami izabrali ovo zanimanje i za koje smo plaćeni, no nažalost nekad je hajka u Hrvatskoj protiv liječnika neopravdano prejaka’, istaknula je liječnica.

Iako joj nedostaju obitelj i prijatelji i ponekad istog trena poželi sjesti na avion za Zagreb brzo se predomisli nakon što u hrvatskim medijima vidi kakva je situacija u našoj zemlji.

Datum objave: 27.12.2014.