Od Kupreškog polja do Bare alkarice: kosci čuvaju nasljeđe, a Sinj im uzvraća gostoprimstvom – Brnaze, 8. kolovoza – Neke se tradicije ne čuvaju samo riječima. One se žive, prenose i iz godine u godinu potvrđuju djelima. Upravo takva tradicija ponovno je povezala Kupres i Sinj, a njezin važan dio i ove je godine bio susret kupreških kosaca i domaćina u restoranu Glorya u Brnazama.
Dolazak kupreških kosaca u Sinj nije tek običaj, nego nastavak jedne posebne priče koja povezuje dva kraja, njihova nasljeđa i ljude.
Kao što su se kroz generacije kupreški kosci ponosno okupljali na svojim livadama, tako danas dolaze u Sinj, u grad Alke i Gospe Sinjske, kako bi pobjedniku Bare alkarice pokosili livadu – livadu s koje će se osigurati hrana za njegova konja.
Ovogodišnji pobjednik Bare alkarice, Jure Domazet Lošo, do pobjede je stigao nakon čak trostrukog pripetavanja. Njegov konj Žitna tako je dobio posebnu pažnju onih koji kosidbu ne doživljavaju samo kao posao, nego kao dio svoga identiteta i nasljeđa. A kupreški kosci imaju zašto biti ponosni na svoje nasljeđe. Oni su čuvari tradicije koja je vezana uz Kupreško polje, ali i uz veliki pothvat kojim je Kupres ušao u svjetske rekorde – okupljanje čak 2.325 osoba s imenom Ivan, čime je potvrđena snaga zajedništva i sposobnost jednoga kraja da vlastitu tradiciju pretvori u događaj koji pamti cijeli svijet.
Od rakije i nazdravice do kose i livade Okupljanje u restoranu Glorya započelo je u duhu dalmatinskog i kupreškog gostoprimstva – pozdravom dobrodošlice, nazdravicom uz domaću rakiju Sokolovaču i bogatom trpezom koju su za svoje goste pripremili domaćini Damir i Ante Perić.
Poseban doprinos ovom susretu dali su i don Zdenko Perija te Davor Ivković, čiji su trud i sudjelovanje još jednom pokazali kako se ovakvi susreti grade – zajedništvom, prijateljstvom i poštovanjem prema tradiciji.
Kupreškim koscima i domaćinima pridružio se i Dinko Bošnjak, dopredsjednik Alkarskog društva, potvrđujući da ovaj susret već odavno nadilazi običnu kosidbu. On je postao dio šire priče o prijateljstvu Kupresa i Sinja, o Alki, običajima i ljudima koji svoje tradicije ne žele prepustiti zaboravu. Bara alkarica – livada koja hrani Žitnu Bara alkarica danas je više od obične livade. Ona je dio priče o Alki, o alkarskom konju i o ljudima koji razumiju da se iza svakog velikog događaja krije i svakodnevni trud.
Ove godine melem je to za oko, ali i stvarna vrijednost za prehranu Žitne, konja ovogodišnjeg pobjednika Bare alkarice.
Na znak don Zdenka Perije, kosci su se prihvatili svojih kosa. Nisu ih zaustavili ni jako sunce ni visoka temperatura. Jer, kako je istaknuo Matko Ćurković, predsjednik Udruge kosaca Kupres, za kupreške kosce nema odustajanja: „Za nas nema pauze. Bila kiša, nevrijeme ili sunce – posao se mora napraviti.
Božji blagoslov – neizostavan
U toj rečenici možda je i najbolji opis njihova odnosa prema kosidbi. Kosa se ne uzima samo u ruke. S njom se uzima odgovornost prema zemlji, prema čovjeku, prema životinji i prema onome što su im ostavili njihovi preci.
Nakon kosidbe – molitva, zahvala i zajednička trpeza
Kada je livada pokošena, ponovno se okupilo društvo. Kao što je i red u ovakvim prigodama, prije jela uslijedila je molitva i zahvala Bogu, a potom su se kosci i njihovi domaćini okupili oko zajedničke trpeze. Na stolu su se našli arambašići i druga prigodna tradicionalna jela, a ono što je bilo još važnije od samog jela bilo je zajedništvo ljudi za stolom. Jer ova priča nije samo priča o kosidbi. To je priča o Kupresu i Sinju, o tradiciji i vjeri, o Alki i konju, o zemlji i čovjeku, o prijateljstvu koje traje i o običajima koji se prenose s generacije na generaciju.
Restoran Glorya u Brnazama tako je ponovno bilo mjesto susreta Kupreških kosaca i domaćina iz sinjskog Gospina podneblja – mjesto gdje se uz rakiju, nazdravicu, molitvu, pjesmu i zajedničku trpezu potvrđuje ono najvrjednije: tradicija živi samo onda kada je ljudi žive. A i kosci s Kupresa, sa svojim kosama preko ramena, ponovno su pokazali da se neke veze ne prekidaju. One se – kao i pokošena trava – iznova obnavljaju.
Autor: CroExpress, Frane Rojnica Datum objave: 09.08.2026.
