Autor: CroExpress
U iseljeništvu u SAD jest teško, ali se marljivošću može steći materijalna sigurnost, rezime je komentara koji je naša čitateljica Milijana Veselinovic Cukic na našem Facebooku napisala na članak u kojem smo pokušali doći do odgovora na pitanje zašto se ‘novi’ i ‘stari’ iseljenici često ne razumiju. Prenosimo ga u cijelosti.
‘Živa istina je da je vani teško. Ja sam u Americi i nije lako. Na drugoj strani svijeta. Muž radi od jutra do mraka. Ali radi za sebe i pristojno živimo. A što znači pristojno…
Imamo četvero djece, plaćamo fakultet najstarijoj kćeri, imamo četiri auta koja su nam potrebna. Plaćamo kredit za kuću, možemo djeci priuštiti zimovanje, ljetovanje. Pomažemo svekrvi u Crnoj Gori i plaćamo obiteljski dom $500 mjesečno mom tati u Hrvatskoj jer njegova penzija nije dovoljna ni za lijekove.
U pristojan život stavljam da mogu kupiti djetetu sve što mu treba za školu, a da ne moram brinuti kako ću otplatiti kredit za knjige, kao u Hrvatskoj. Hrvatska nam je u srcu, ali tamo ne bih mogla ništa od toga uraditi.
Ljetos sam kupila auto u Hrvatskoj i provela čitavo ljeto oko prijevoda, registracije, osiguranja, zelenog kartona i ljeto mi je prošlo po uredima. Toga ovdje nema. Sve završiš telefonom za pola sata.
Ako radiš, plaćen si. Ako ne radiš, onda ne možeš ništa ni očekivati. To vrijedi i za Hrvatsku, Njemačku, SAD… Samo što van Hrvatske možeš računati na redovnu plaću, a u Hrvatskoj moraš strepiti.
Da ne duljim, Hrvatska mi je u srcu, a pamet i život u SAD. ‘
Datum objave: 11.03.2015.

