Vijest da je pošaran kip Gospe u Međugorju nije me ispunila bijesom. Ispunila me dubokom tugom. Jer nije pošaran samo kamen. Netko je svjesno dotaknuo ono što milijunima ljudi predstavlja mjesto molitve, nade i povjerenja, traganja za smislom i istinom. Mjesto na kojem su mnogi pronašli snagu za živjeti, oprostiti i ponovno ustati.
Pitam se koliko nemira mora biti u čovjekovu srcu da poželi učiniti nešto ovakvo. Koliko boli, koliko praznine, koliko udaljenosti od Boga?
Kao kršćanin ne želim mrziti. Ne želim pozivati na osvetu. Krist me nije učio da na zlo odgovorim većim zlom. Učio me da molim i za one koji vrijeđaju ono što mi je sveto. Ali ljubav nikada ne znači šutnju pred zlom. Milosrđe ne poništava odgovornost. Oprost ne ukida pravdu.
Onaj tko je pošarao Gospin kip treba odgovarati za svoje djelo. Ne zato da bismo se radovali njegovoj kazni, nego zato što je pravednost temelj svakog zdravog društva. Kada prestanemo razlikovati dobro od zla, počinjemo gubiti vlastitu savjest.
Zato danas molim za dvije stvari.
Da nadležne službe pronađu počinitelja i pravedno postupe.
I da Bog pronađe njegovo srce prije nego što bude prekasno.
Jer boja će se oprati. Kip će ponovno zablistati. Ali srce koje je izgubilo osjećaj za sveto ne može očistiti nijedna ljudska ruka. Njega može obnoviti samo Božje milosrđe.
Marija nije Majka samo onih koji joj donose cvijeće. Ona je i Majka onoga koji je u svojoj izgubljenosti posegnuo za sprejem. I upravo zato vjerujem da će se ona prije zauzimati za njegovo obraćenje nego za njegovu propast.
Neka nas ovaj događaj ne nauči mrziti više. Neka nas nauči moliti više. Neka se provede pravda, ali bez mržnje. Neka se dogodi obraćenje, jer nijedna kazna ne može učiniti ono što može jedno iskreno pokajanje.
A Gospa, čiji je lik pošaran ljudskom rukom, neka svojim majčinskim pogledom i dalje pokazuje put prema svome Sinu, jer jedino je njegova ljubav dovoljno snažna da opere i zidove, i kamen, ali prije svega ljudsko srce.
Autor: CroExpress Datum objave: 28.07.2026.
