Autor: Hina/CroExpress
Mimohodom i polaganjem vijenaca na grob i na mjesto smaknuća te misom zadušnicom u katedrali u Bečkom Novom Mjestu u Austriji je u nedjelju obilježena 344. obljetnica pogubljenja hrvatskih velikana Petra Zrinjskog i Frane Krste Frankopana.
Dvojica hrvatskih velikaša pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu, 60-tak kilometara od Beča, 30. travnja 1671. kao čelnici protuhabsburške urote kojom su nastojali spriječiti centralističke i germanizatorske težnje bečkog dvora na štetu strateških interesa hrvatskih i ugarskih feudalaca.
Car Leopold I. doveo je hrvatske velikaše godine 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkome Novom Mjestu. Optužba je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti jedino – smrt. Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave.
Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila. Dne 30. travnja 1671. sva su gradska vrata u Bečkome Novom Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Tako su nakon dugotrajne istrage bili osuđeni i pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te F. Nadasdy i E. Tatenbach, na zgražanje i zaprepaštenje Hrvatske i Ugarske, te čitave Europe.
Prije smrti Petar Zrinski je svojoj ženi Katarini napisao oproštajno pismo (Moje drago serce), koje je već godine 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.
Moje drago serce. Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.
Groff Zrini Petar
Mač kojim su pogubljeni Zrinski i Frankopan (izvor: Rudolf Horvat: Slike iz hrvatske povijesti, Zagreb, 1910.)
Glavni cilj neovisnost i sloboda
U govorima je naglašeno da se tradicijskim okupljanjem odaje počast velikanima hrvatske povijesti banu Petru Zrinskom i knezu Frani Krsti Frankopanu kojima je hrvatska vlastitost, neovisnost, sloboda i osamostaljenje bio glavni cilj.
Podsjetivši na povijesne političke prilike u doba Zrinskog i Frankopana tajnik Zmajskog stola Družbe ‘Braće hrvatskog zmaja’ Čakovec Josip Bajuk rekao je da se ‘ovim činom odaje počast žrtvi koju su velikani naše povijesti dali za slobodu i nezavisnost Hrvatske’.
‘Tradicionalno 30. travnja spomendan na Zrinskog i Frankopana obilježavamo ovdje na mjestu izravnog sjećanja u znak njihove ustrajne i nepokoljebljive borbe za Hrvatsku’, rekao je dožupan Međimurske županije Zoran Vinković koja dan njihove pogibije obilježava kao dan županije.
‘Zrinski i Frankopan prvi su se zauzimali za samostalnost Hrvatske, što je danas stvarnost’, kazao je predsjednik Zrinske garde iz Čakovca Alojzije Sobočanec.
Hrvatski veleposlanik u Austriji Gordan Bakota istaknuo je da su ‘Zrinski i Frankopan izraz povijesne istine, njihova poruka kroz stoljeća vrijedna je naše neprolazne zahvalnosti’.
Grob u Bečkom Novom Mjestu prazan je, jer su posmrni ostaci Zrinskog i Frankopana 1919. preneseni u zagrebačku katedralu.
Na komemoraciji je bilo oko 200 predstavnika udruga iz Hrvatske i Austrije, a u izaslanstvu koje je položilo vijence bili su predstavnici Družbe ‘Braće hrvatskog zmaja’ u Karlovcu, predstavnici Međimurske županije, Matice Hrvatske ogranka Čakovec te Austrijsko hrvatske zajednice za kulturu i sport u Beču.
Datum objave: 27.04.2015.
