Autor: Z.S./Večernji list
Informatičar M.Š. kaže kako nema pretenzija iznijeti apsolutnu istinu. Idealno nije nigdje, ali za neke Irska jest obećana zemlja. No, za njega ipak ne. On se nakon šest mjeseci u Corku vraća u Zagreb, piše Večernji list.
– U Irskoj posla ima, a plaće su proporcionalne znanju i iskustvu. Cijene hrane slične su hrvatskim, odjeća je i nešto jeftinija, ali je zato najam stana prilično skup, kao i čuvanje djece te usluge poput frizerskih i sl. Ljudi koji, primjerice, rade u pozivnim centrima na jednostavnijim poslovima mogu zaraditi od 1400 eura naviše. Za hrvatske pojmove puno, ali ako za najam stana morate dati 700 do tisuću eura, onda to i nije neka plaća. Mnogi došljaci stanuju zajedno, čak i poneki Irci tako žive. U konačnici je, naravno, riječ o tome koliko zarađujete. Standard je viši u Irskoj nego kod nas ako imate neko od traženih zanimanja poput IT stručnjaka, ali traži se i iskustvo.
U protivnom, vrata u internacionalnim kompanijama najčešće ostaju zatvorena. Irska je, inače, otvorena zemlja u kojoj se čuju i hrvatski i poljski i španjolski… U uredu nas je otprilike pola stranaca, a pola domaćih. Irci su druželjubivi i otvoreni prema došljacima, naročito onima iz zemalja EU – kaže M. Š., koji je poslom u Irskoj bio zadovoljan i ne žali zbog pola godine u Irskoj.
Ondje je otišao nakon što mu je ponuđen dobar posao, iako je i u Hrvatskoj solidno zarađivao. Planirao je da za pola godine dođu supruga i dvoje malodobne djece. No, čuvanje djece nije si mogao priuštiti, a teško je bilo pronaći i kuću u Corku sa tri ili četiri spavaće sobe. Bio se voljan odseliti i 50 km dalje.
– Bilo mi je jasno da odlaskom u inozemstvo nešto dobivaš, a nešto gubiš i nisam imao iluzija da je jednostavno preseliti čitav život 2500 kilometara dalje. No, kad sam na svojoj koži osjetio da je preseljenje potpuni “reset” obiteljskog života na neki novi početak, ocijenio sam da ono što svi time dobivamo nije vrijedno onoga što gubimo. Barem u našem slučaju – iskren je Zagrepčanin.
Datum objave: 09.07.2015.
