Autor: CroExpress
Članak u cijelosti prenesen s bloga ‘Gastarbajterica – nova generacija’.
Inače imam tendenciju jednom tjedno objavljivati na blogu, ali prošli tjedan jednostavno nisam stigla. U zadnje vrijeme jedva da stignem disati, ali tempo bi uskoro trebao usporiti.
Nakon više od mjesec dana vratio se šef kod kojega radim minijob s godišnjeg s druge strane svijeta i odmah nas niti tri dana kasnije kao pravi radišni Nijemac uvalio u hrpu novih projekata. On je inače jedan jako vrijedan, ali i smotan Nijemac. Svake godine potrga 1-2 mobitela i ošteti i svoje i tuđe aute, o ostalim stvarima da ne pričam, sva sreća da ima sva ta silna osiguranja jer bi se inače naplaćao kazni i kazni. Ima težak karakter, ali je jako drag i brižan, te smo u ovih 7 mjeseci postali pravi prijatelji, čak mi je donio i poklon sa svog putovanja.
Na drugom, ‘pravom’ poslu je sve bolje i bolje. Dobila sam u zadnjih par tjedana par novih zadataka i počela raditi u par programa, između ostalih i u popularnom SAP-u. Trenutno obračunavam putne troškove i dajem otkaze, odnosno izbacujem ljude iz sistema i šaljem im pismene potvrde. Ne biste vjerovali koliko je lako dobiti otkaz u Njemačkoj. Dovoljno je da nadređeni pošalje formular nama u centralu, ne mora čak niti obrazložiti zašto želi nekome dati otkaz, njegov potpis je dovoljan. Također radim i na unosu novih zaposlenika u sistem. Postaje sve zanimljivije!
Sve češće mi se po glavi mota misao o najmu novoga stana. Glavni razlog je taj što je ovaj stan prava rupčaga, jako ružan, star i zapušten, doslovno iz doba od prije II. svjetskog rata, te nema grijanje. Ako ste ikada gledali na TV-u priloge o ‘ciganskim’ selima i naseljima i one njihove zapuštene kuće i stanove – tako nekako izgleda i moj stan. No nema šanse da ću uložiti i jedan cent više nego što je nužno u tu rupčagu. A rado bi i stan s balkonom kojeg ovaj nema.
>>> GODINA DANA U NJEMAČKOJ: Mislit ćete da sam prolupala, ali evo što u 2016. želim kupiti
No kad smo već kod ulaganja u stan, nakon više od godinu dana napokon spavam na krevetu! Išla sam na izlet u IKEU u potragu za pisaćim stolom, a vratila se doma s krevetom. Imaju jako povoljne krevete. Ovaj moj je došao 70 € + 24 € podnice + 130 € madrac. Bila mi je puna kapa krpanja luft madraca nakon što mi se po 7. put probušio, sve češće sam se budila s bolovima u kralježnici, a kap koja je prelila čašu je bila kada sam nedavno tjedan dana bila gotovo nepokretna u vratu toliko da od bolova nisam oka sklopila dvije noći. Strašno iskustvo! I onda kada sam vidjela tako jeftine krevete nisam mogla ne kupiti jednog!
Ali ima ovaj stan i dobre strane. Jako je povoljan jer je iznajmljen prije više od 10 godina kada su stanarine u cijelom gradu bile za 100-150 € niže, a pošto imamo taj stari ugovor još uvijek plaćamo tu jeftinu cijenu.
Kada čujem da kolegica za stan u Kölnu daje preko 600 € mjesečno, kolega iz Iserlohna 900€ za kućicu, a druga kolegica 900€ za stan u Düsseldorfu odmah zavolim svoj stan. Ne razumijem te Nijemce i življenje u podstanarstvu cijeli život. Ok kao povremeno rješenje, ali cijeli život – ne hvala, pogotovo ne po toj cijeni koja iznosi isto ili više nego rata kredita.
A i kod selidbe treba kupiti i novi namještaj jer je ovaj sav ugradbeni i ne može u novi stan, a ni ne želim ga jer je katastrofa, pa bi me i to izašlo još minimalno 1000 € i udaljilo od cilja, tj. kupnje vlastitog stana tako da mislim da ipak do daljnjega ostajem u svojoj ‘rupčagi’. Osim toga je dosta velik i prostran, te udaljen samo 10 minuta pješice iliti dvije autobusne stanice od najužeg centra grada, te 20-ak minuta hoda od glavnog kolodvora.
Vrlo je važno živjeti blizu kolodvora ako putujete na posao u neki drugi grad kao ja. Još je bolje živjeti blizu glavnih i većih kolodvora kroz koje prolaze regionalni express (RE) i Regionalbahn (RB) vlakovi jer su oni dosta brži od S-Bahnova pošto ne staju na svim stanicama. Na njemačkim prugama prometuje 5 vrsta vlakova. Mislim da sam prije par mjeseci pisala o svakome od njih. Uglavnom, S-Bahnovi su najsporiji jer staju na SVIM stanicama. Nisu ni oni loši jer voze u prosjeku svakih 20-30 minuta i rijeđe imaju Verspätunge (=zakašnjenje, proglašena najiritantnijom riječi 2015. godine), ali bolje je živjeti blizu stanice na kojoj staju i brzi vlakovi (RB, RE, IC i ICE). Na njemačkim prugama prometuju i privatne željezničke kompanije pa ima stvarno svakakvih vlakova. Što se tiče komfora i sjedećih mjesta, najbolje vlakove ima državni (barem mislim da je još državni) Deutsche Bahn. Imaju vlakove na kat i nema borbe za sjedećim mjestom kao kod privatnika!
Kad smo već kod kolodvora, njemačkim gradovima očajno fali nekako ‘Sljeme’ po kojem bi se moglo orijentirati u gradu. U Zagrebu kada bih zalutala samo bi pogledom potražila Sljeme i odmah mi je bilo jasno u kojem smjeru moram ići. Njemačka je ravnija od Slavonije i stalno imam problema s orijentacijom u svim gradovima iako sam ih već sve posjetila više puta. GPS mi je od prošle godine najbolji prijatelj iako me uvijek ostavi na cjedilu kad je najhitnije.
Problem s orijentacijom se javljao dosta dugo i na kolodvorima. S lijeve strane zgrade, s desne strane zgrade, potpuno simetrične kao ogledalo. Popnem se na peron iiiiiiiii… nemam pojma nit’ iz kojeg smjera dolazi, nit’ u koji smjer ide vlak pa onda ni u kojem smjeru da sjednem pa moram uvijek na blef. Isti problem imam s vratima vlaka. Uvijek zaboravim da li moram ući na početku ili kraju vlaka da bi bila bliže izlazu i manje hodala po peronu do drugog vlaka u koji presjedam. I tako svako jutro ista priča… Dugo mi je trebalo da zapamtim na kojem kolodvoru moram gdje stajati.
Primijetila sam da dan postaje sve duži. U 12. mjesecu je već oko pola 5 – 5 bio mrkli mrak kada sam išla doma, a sada je do nekih pola 6 još uvijek dan. Danas je pola dana padao snijeg i temperature su pale na 2-5° tijekom dana, ali se zbog kiše i vlage nije zadržao, odnosno je samo na krovovima zgrada i automobila.
Mislim da je pala odluka o učenju 3. stranog jezika. Nakon teškog i zahtjevnog njemačkog kojeg još nisam ni približno dovoljno savladala odlučila sam ove godine malo usporiti tempo i učiti talijanski. Dodatna pogodnost kod talijanskog je što se puno družim s Talijanima i već ih dosta razumijem. A sljedeće godine se onda vjerojatno bacam na francuski. Što ga više slušam to mi je ljepši, iako puno više radim s Nizozemcima pa čak i u programima na nizozemskom, ali oni svi tečno pričaju engleski pa nije potrebno učiti nizozemski. Čak ni neki od šefova koji rade u centrali u Nizozemskoj ne govore nizozemski, što npr. kod Nijemaca i Francuza ne dolazi u obzir.
Kod njemačkog muku mučim s pronalaskom škole stranih jezika za B2 stupanj. U mojem gradu postoje samo dvije i imaju neke glupe termine koji mi ne pašu radi posla, a u Kölnu počinju ili prerano ili prekasno pa bi trebala oko 2 sata čekati nakon posla i dangubiti što ne dolazi u obzir. Vrijeme je novac, u mom slučaju doslovno! Potraga se nastavlja, ali postaje sve hitnije.
Počela sam čitati prvu knjigu na njemačkom. Dobila sam je još prošle godine besplatno u knjižari nakon što sam kupila udžbenik iz njemačkog, ali se nisam usudila čitati radi straha da neću ništa razumjeti. Iznenadila sam se da mi je dosta razumljiva ili se moje znanje njemačkog poboljšalo, bilo je i vrijeme u svakom slučaju!
Datum objave: 16.02.2016.
