Autor: CroExpress
Iz života svetog Benedikta znamo da se snagom vjere, tj. molitvom i
radom, borio protiv đavla. Ta njegova borba kao i pobjeda, prisutne su i
u legendama o njemu.
Sveti Benedikt je činio puno znakova i
čudesa; njegove su oči uzmogle spoznati stvari koje su drugima ostale
skrivene. Tako se u jednom od njegovih samostana našao monah koji nije
htio ostajati na molitvi. Dok su drugi molili, on je izlazio van. Pritom
se opat potužio svetom Benediktu. Ovaj je došao i vidio kako jedno crno
dijete vuče sa sobom monaha za rub njegova odijela svaki put kad je
htio obaviti molitvu.
Tada sveti Benedikt reče opatu i još jednom
monahu: ‘Zar ne vidite tko ovoga odvlači od molitve?’ Oni odgovoriše:
‘Ne’. Nato reče sveti Benedikt: ‘Pomolimo se Bogu da i vi vidite’. I kad
su molili, svi su vidjeli crno dijete.
Sljedećeg dana nakon
molitve sveti Benedikt je ponovno našao monaha vani pred vratima, te ga
poradi njegove sljepoće udario šibom. Otada monah više nije imao smetnje
u svojoj molitvi, a Zloduh je, kao da je sậm bio pogođen udarcem šibe,
bio iz njega istjeran.
Svetac je u svojim godinama kao pustinjak
imao nekoliko pitomih gavrana koji su živjeli u samostanu – koji se
uostalom i dandanas nalaze kod monaha u Subiacu. Kad je zli svećenik
Florencije poslao Svecu jedan zatrovani kruh, Benedikt je to primio sa
zahvalnošću. Ali ipak ga dao svom gavranu koji je običavao jesti iz
njegove ruke, te reče: ‘U ime Isusa Krista, uzmi kruh i odnesi ga na
neko mjesto gdje ga nitko ne može naći’. Tada je gavran zatvorio svoj
kljun i raširio svoja krila, te započne okolo kruha skakati i graktati,
kao da ne može izvršiti zapovijed.
Ali Svetac mu zapovijedi
drugi i treći put, te reče: ‘Ne boj se i nosi ga kamo sam ti rekao’.
Tada gavran uze kruh u svoj kljun i odnese ga. Nakon tri dana se vratio i
uzeo svoju hranu iz Benediktove ruke, kako je već bio navikao.
Jednog
su dana kod gradnje samostana monasi htjeli izvući jedan kamen iz
zemlje, ali to se ni na koji način nije moglo izvesti. Došlo im je u
pomoć nešto ljudi, ali ni tada nije išlo. Onda je došao Svetac i
blagoslovio je kamen: i gle, tada su ga mogli sasvim lako podići i
zapazili su da je na kamenu sjedio đavao, koji je priječio da ga
podignu.
Kad su za gradnju svog samostana monasi podigli jako
visok zid, došao je đavao i srušio zid, te je pritom ubio jednog mladog
monaha. Sveti Benedikt je dopustio da mrtvog i zgnječenog monaha, kakav
je već bio, nose ispred njega u jednoj vreći i svojom ga molitvom
uskrisio te ponovno poslao na posao.
Onoga dana kad se sveti
Benedikt odvojio od svijeta, dvojica njegovih monaha imala su slično
viđenje: jedan je vidio đavla u svojoj sobici, drugi na jednom mjestu
malo udaljenom od ovoga. Obojica su vidjela jednu svijetlu cestu, koja
je bila pokrivena skupocjenim tepisima i ukrašena bezbrojnim svjetlilima
te je od Svečeve sobice vodila gore prema nebu. Na cesti su zapazili
jednog časnog starca s ozarenim licem, koji im reče: ‘Znadete li što je
ova cesta koju gledate?’ Oni odgovoriše da ne znaju. Onda im starac
reče: „To je cesta kojom izabrani Božji prijatelj sveti Benedikt treba
uzići na nebo“.
O sv. Benediktu
Ime Benedikt dolazi od latinskog pridjeva bendictus, a znači blagoslovljen. Sama riječ dolazi od bene (dobro) i dictus (od glagola dicere – govoriti). Kod nas su najpoznatije izvedenice: Beno i Benko, a u ženskom rodu Benedikta, Bena, Benka i Benediktina.
Benedikt je rođen oko 480. godine u Nursiji, koja se danas naziva Norcia, a nalazi se u Umbriji – sjevernoistočnoj pokrajini od Rima i potječe iz plemenite obitelji. Studirao je u Rimu, ali se povukao u samoću provodeći pokornički i pustinjački život. Ustanovio je Red koji se prema njegovu imenu naziva Benediktinski red. Bio je izabran za samostanskog poglavara blizu mjesta Vicovara, ali se nakon pokušaja trovanja jednog monaha vratio u Subiaco. U toj je okolici ustanovio dvanaest malih samostana koji su bili podložni njegovu vodstvu.
Oko godine 529. preselio se s ovom skupinom monaha u kraj između Rima i Napulja u mjesto Monte Cassino, gdje je osnovao kolijevku Benediktinskog reda. Taj se samostan može nazvati i utvrdom zapadnog monaštva, jer Benedikt je u njemu napisao temeljno Pravilo redovničkog života (Regula), koje je postalo vodičem većem dijelu zapadnih redovničkih družbi.
Benediktovo životno geslo, tj. osnovno načelo, sažeto je u poznatoj latinskoj izreci ‘Ora et labora!’ (‘Moli i radi!”), radi čega je i nazvan ‘ocem zapadnog monaštva’. Pravilo koje je Benedikt sastavio, zahtijeva od redovnika molitvu – u čemu je na prvom mjestu liturgija – zatim rad i studij. Poziv na ovakav način života postao je školom svetosti i su-kreatorom duhovne i materijalne kulture Srednjega vijeka. Time, tj. molitvom, fizičkim radom i studijem, Benedikt je spasio antiknu kulturu i sagradio kršćanski Zapad.
Papa Pio XII. imenovao je Benedikta ‘ocem Europe’, a Pavao VI. ga je 1964. godine proglasio zaštitnikom Zapada – Europe. Vrijedi naglasiti da je papa Ivan Pavao II. 1980. godine proglasio suzaštitnicima Europe svetu braću i slavenske apostole Ćirila i Metoda.
Benedikt je umro 21. ožujka 547. godine na Veliki četvrtak. Općenito se smatra da nije bio svećenik, nego vjerojatno samo đakon. Njegovi posmrtni ostaci su godine 673. bili iz Monte Cassina preneseni u samostansku crkvu istočno od Orleansa na rijeci Loir u mjesto Fleury, koje se otada naziva prema njegovu imenu na francuskom jeziku Saint Benoit.
Na molbu pape Zaharije (741. – 752.) ponovno su vraćeni u Monte Cassino. Navodno je kod građevinskih radova, koji su uslijed razaranja u 2. svjetskom ratu bili nužni, tamo otkriven njegov grob. Sveti Benedikt se slavi 11. srpnja, a do 8. stoljeća slavio se 21. ožujka, tj. na dan njegove smrti.
Molitva sv. Benediktu
Bože, u svetom opatu Benediktu dao si narodima Europe pravog učitelja kršćanskog života, rada i kulture. Daj nam nada sve cijeniti tvoju ljubav i velikodušno ići putem tvojih zapovijedi. Po Kristu gospodinu našem. Amen.
Datum objave: 11.07.2014.
