Vukovar, srijeda 20. studenoga 1991. godine – istina o ranjenicima i zarobljenicima odvedenima na Ovčaru.
Nakon višemjesečne opsade i razaranja Vukovar je pao pod udarom neprijateljske komunističke Jugoslavenske narodne armije (JNA), koja je zajedno s četničkim snagama sudjelovala u slamanju grada i njegovih branitelja.
U vukovarskoj bolnici nalazili su se ranjeni hrvatski branitelji, civili, bolesnici, liječnici i medicinsko osoblje. Mnogi su bili teško ranjeni, iscrpljeni i nemoćni. Bolnica je trebala biti mjesto liječenja, zaštite i spasa. Međutim, umjesto sigurnosti, za mnoge je postala posljednja postaja njihova života.
Pripadnici neprijateljske JNA odveli su iz bolnice više od 200 ranjenika, bolesnika i drugih zatočenika. Odvezli su ih na Ovčaru, gdje su ih dočekali četnički zločinci i njihovi pomagači.
Ondje je započeo užas koji nikada ne smijemo zaboraviti
Zarobljenike su tukli palicama, željeznim šipkama, kundacima pušaka i drugim predmetima. Ponižavali su ih, mučili i zlostavljali. Među njima su bili ljudi koji su jedva stajali na nogama, ljudi s ranama, zavojima i posljedicama teških operacija. Umjesto liječničke skrbi, dočekalo ih je nasilje.
Tijekom noći s 20. na 21. studenoga 1991. zarobljenike su u skupinama odvodili prema Grabovu. Ondje su ih četnički zločinci i pripadnici drugih snaga koje su preuzele zatočenike ubijali vatrenim oružjem pred unaprijed pripremljenom masovnom grobnicom.
Među žrtvama su bili hrvatski branitelji, ranjenici, civili, bolesnici, žene i maloljetnici. Među njima su bili šesnaestogodišnji Igor Kačić, sedamnaestogodišnji Dragutin Balog i trudna Ružica Markobašić.
Ekshumirano je 200 tijela. Haški sud utvrdio je da je ubijeno najmanje 194 osobe iz skupine obuhvaćene postupkom. To nisu brojke koje smijemo zaboraviti. Iza svake brojke nalazi se ljudski život, obitelj, majka, otac, supruga, dijete i prekinuta budućnost.
Istina se ne smije prešutjeti
Posebno treba naglasiti odgovornost neprijateljske JNA. Njezini pripadnici odveli su ljude iz vukovarske bolnice i predali ih okolnostima u kojima su bili izloženi mučenju i pogubljenju. Haški sud osudio je pukovnika JNA Milu Mrkšića zbog pomaganja i podržavanja ubojstava, a majora JNA Veselina Šljivančanina zbog pomaganja i podržavanja mučenja zatočenika.
Četnički zločinci koji su sudjelovali u mučenju i ubijanju pokazali su što se događa kada mržnja prema hrvatskom narodu, njegovoj slobodi, vjeri i dostojanstvu čovjeka postane pokretač zločina.
Ne smijemo dopustiti da se povijest prešućuje, da se žrtve pretvaraju u bezlične brojke ili da se odgovornost skriva iza općenitih izraza.
Istina mora imati svoje ime. Zločin mora imati svoje počinitelje. Žrtva mora imati svoje dostojanstvo.
Vukovar je branio pravo na slobodu. Ranjenici iz bolnice trebali su biti zaštićeni. Zarobljenici su trebali biti pošteđeni. Umjesto toga, mnogima je oduzet život.
Ne tražimo osvetu. Tražimo istinu, pravdu i poštovanje prema žrtvama.
Vukovar, Ovčara i svi njegovi ubijeni neka ostanu trajno u našem hrvatskom pamćenju.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna neka im svijetli.
Amen.
Istina nije mržnja. Istina je dug prema mrtvima, prema njihovim obiteljima i prema budućim naraštajima.
Autor: CroExpress/Senko Antunović, Balingen, Njemačka Datum objave: 20.11.2026.

